|
Izbor iz jednih od nacitanijih
novina u Bosni i Hercegovini, a i sire...
kao i mnostvo interesantnih tekstova u njihovoj arhivi potrazite na
NEZAVISNE
NOVINE
HARIS
DZINOVIC - Sarajlije su najbolji filter
mojim pjesmama
Pise: Sejla Ibric
Haris Dzinovic, pjevac
izuzetnog glasa, 23. juna odrzace veliki
koncert pod nazivom "Magicna noc"
na sarajevskom stadionu "Asim Ferhatovic"
na Kosevu.
Ocekuje oko 30.000 Bosanaca i Hercegovaca,
a uporedo s pripremama za ovaj spektakl
Dzinovic uzurbano snima novi album s kojeg
ce nekoliko pjesama premijerno predstaviti
u "Magicnoj noci".
Njegov cetvrti po redu album, na kojem
gostuju Zeljko Joksimovic, Marina Tucakovic
i Jelena Tomasevic, bice objavljen pocetkom
ili krajem ljeta, na regionalnom trzistu.
"Bice novih detalja na mom koncertu,
jer bice gostiju s kojima sam posljednjih
dana radio koncerte. To su Halid Beslic
i Zeljko Joksimovic. Predstavicu nekoliko
novih pjesama da osjetim damar posjetilaca
'Koseva'. To je najostriji filter koji
postoji, a ja sam uvijek testirao svoje
pjesme kroz sarajevsku publiku. U principu
nemam tremu, ali ima odgovornosti",
objasnjava Dzinovic.
NN: Postoji li poseban razlog zbog kojeg
ste za svoje goste izabrali Halida Beslica
i Zeljka Joksimovica?
DZINOVIC: Halid Beslic je najveca bosanskohercegovacka
folk zvijezda. Znam ga najmanje 40 godina.
Veliki smo prijatelji i stari saradnici.
Imali smo dosta uspjeha u zajednickim
nastupima. Zeljko Joksimovic je iz mladje
generacije i takodje je velika zvijezda.
NN: Vecinu pjesama koje pjevate Vi ste
napisali. Kako nastaju Vase pjesme?
DZINOVIC: Znam da pjesma izadje iz mene
"iz komada". Iz mene izadje
pjesama kao da sam je vec negdje cuo.
Uglavnom napravim prvo melodiju, pa tek
tekst. Meni je tako lakse. Valjda zato
sto sam muzicar po vokaciji.
NN: Kako biste opisali svoj cetvrti album
koji ce biti uskoro objavljen?
DZINOVIC: Album mora biti objavljen pocetkom
ili krajem ljeta, jer imam zakazane koncerte.
Moram imati novi album. To je moj imperativ,
nije me niko uslovio. Album je napravljen
veoma dobro produkcijski, sviracki i aranzerski.
Imam trojicu sjajnih aranzera saradnika
na ovom albumu. Prvi je Toni Lasan iz
Splita. S njim sam radio proslu plocu.
Rijec je o velikom muzickom znalcu. Zatim
saradjujem s Micom Nikolicem iz Beograda
i Zeljkom Joksimovicem. Razumiju se dobro
u taj posao, svaka im cast. Boga mi, moram
se pohvaliti da sam ga dobro otpjevao.
Zadovoljni su uglavnom moji saradnici.
Eto, ja uvijek nesto kenjkam, ali to su
neki umjetnicki tripovi koji se ne vide.
Album ima radni naziv, a to je "Magic".
Najvaznije je da se dopadne mojoj publici.
NN: Vas posao je zahtjevan. Koliko vremena
provodite sa porodicom?
DZINOVIC: Moja djeca su jos mala. To su
sicusni organizmi, ali razumiju sve. Volim
se poigrati s njima. Imaju vrijeme kada
"papaju", spavaju. Nama se razilazi
vrijeme. Dok oni spavaju, ja radim. Dok
ja spavam, oni su budni. Ali, sretnemo
se tokom dana.
NN: Rodjeni ste u Sarajevu gdje ste proveli
svoje tinejdzerske dane. Nedostaje li
Vam rodni grad, s obzirom na to da je
Vasa trenutna adresa stanovanja Pariz?
DZINOVIC: U Sarajevu sam cesto poslovno.
U Sarajevo dodjem nekad i privatno, iz
cistog meraka. Nedostaje mi sve. Vremena
su takva. Promijenilo se mnogo toga. I
da nije bilo tog prokletog rata, ljudi
bi pravili neke druge zivotne pomake.
Dolaze mladje generacije, treba njima
napraviti prostora. Imam mnogo stvari
za kojima bi covjek mogao zazaliti. Ali,
sta znam!? Kad se okrenem, kazem samom
sebi: "Mozda sam mogao nesto bolje
da uradim." Ali, onda opet sebi kazem:
"Pa, sta ja to bolje da trazim od
zivota? Ziv sam, zdrav, situiran, dobro
mi je porodica." Nije li grijeh traziti
vise od zivota ili za necim zaliti?
NN: Poznajete Dzordza Majkla, trenutno
najkontroverzniju licnost svjetske muzicke
scene. Da li ste jos u kontaktu?
DZINOVIC: Ne. To je bio period kada sam
zivio u San Tropeu. To je bilo prije 12,
13 godina. Dzordz je tamo kupio kucu i
neki sticaj okolnosti nas je spojio. Neki
Francuz kog sam poznavao je Dzordzov veliki
prijatelj. Dosli su u moju kucu, koju
je za mene iznajmio "Poligram"
iz Pariza. Inace, za "Poligram"
sam radio album. Taj Francuz me znao pitati
po izlasku iz neke diskoteke da dodju
kod mene: "Imas li vina? S nama je
Dzordz Majkl". Imali smo te partije.
Sretnemo se povremeno na plazama u Kanu,
pa se pozdravimo i nekad rucamo. Inace,
taj svjetski dzet-set nista ne radi. Idu
iz jednu u drugu kucu i sjede.
NN: Vi niste mogli da izdrzite taj nocni
tempo?
DZINOVIC: Ja mogu izdrzati i vise nego
pastrmka pod vodom. Volim derneke. Ali,
eto, ta vrsta zabave i takav nacin druzenja
me ne privlaci. Nisu oni izmedju sebe
neki veliki prijatelji. Ima tu dosta sminkeraja.
NN: Bojite li se starosti?
DZINOVIC: Ne. Ne pada mi na pamet da razmisljam
o starosti i penziji. Garim i ne daj boze
bolesti.
Kafic u Parizu
NN: Jedno vrijeme ste imali kafic u Parizu.
Hocete li opet otvoriti neki ugostiteljski
objekat?
DZINOVIC: Nisam ugostitelj. S prijateljem
sam kupio kafanu da se imam gdje napiti,
jer nas u tri sata ujutro svi konobari
tjeraju napolje. A nama je u to doba najbolje.
Kupili smo kafanu koja je prakticno radila
vise u minusu nego u plusu; zato smo je
i morali prodati da to sve sto smo ulozili
ne bismo izgubili. Francuska je nemilosrdna
po tom pitanju. Svaki dan se zatvori i
otvori sto lokala.
|
