|
potrazite novi broj magazina
"Glamur" na vasim kioscima
- Svake sedmice novi broj u prodaji...
HARIS
DZINOVIC
DRUGO DETE JE TU ZA DVADESET DANA

Tekst: Novica Popovic
Foto: Ana Blazic i arhiva
Glamura
Svuda putuje sa svojom
porodicom, a trenutno je na skandinavskoj
turneji. Evropa je njegovo prebivaliste.
Ima ga u Parizu, Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.
Ne krije da su zene njegova zivotna inspiracija,
ali ga sada interesuju samo dve, supruga
i cerka.
Sa osmehom govori da nece zadugo biti
poslednji Mohikanac u familiji Dzinovic,
jer ce za dvadesetak dana docekati naslednika.
*
Sta trenutno radite u Beogradu?
- U Beogradu sam
povodom snimanja novog Cd-a, ali je jos
rano govoriti o tome. Inece, zivim prakticno
na nekoliko mesta u Evropi. Zivim u Parizu,
tamo sam prijavljen i placam porez, jer
tamo sam vec trinaest godina, ali ima
me cesto i u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.
Negde imam svoj stan, a negde iznajmljujem,
uglavnom, svuda sam pomalo.
PUTUJUCA PORODICA
* Gde za to vreme boravi vasa porodica?
- Porodica je sa
mnom. Putujemo...
* Kako vasa cerkica to podnosi, s obzirom
da je stara nepunih godinu dana?
- U pocetku je bilo
malo frke s autom, kada je imala cetiri
- pet meseci, a sada se navikla i ne pravi
probleme.
* Ukoliko se ne varam, ocekujete i drugo
dete?
- Drugo dete je tu
za dvadeset dana - Boze zdravlja!
* To znaci da i vasa supruga svuda ide
sa vama, iako je u poodmakloj trudnoci?
- Sta da vam kazem,
isla je na skijanje pre mesec dana!
*
Kako se snalazite u ulozi oca, uprkos
nacinu zivota kojim zivite?
- Dosta sam privrzen
svom detetu, verovatno kao i ostali ocevi,
ali se posebno trudim da pomognem oko
nje, da joj presvucem pelene, da je okupam,
i to mi cini posebno zadovoljstvo. Neki
me pitaju da li to znam da radim. Normalno
da znam! Nije za to potrebna neka nauka.
* Prica se da ne bezite ni od kucnih
poslova?
- To je zato sto
sam citav zivot sam ziveo i imao sam dosta
vremena. Nije mi bilo tesko ni da spremim
hranu, ni da pocistim stan, da ga sredim
da sve bude uredno, tako da sam u tome
nalazio i neko zadovoljstvo.
* Ako nije tajna, da li se vec zna pol
drugog deteta i pridajete li tome poseban
znacaj?
- Bice musko, i to
ima poseban znacaj zato sto je to naslednik
i nastavljac loze, i nista drugo. U familiji
Dzinovica nema nikoga osim mene ko bi
to mogao naslediti, tacnije, ja sam poslednji
Mohikanac, tako da je potrebno musko dete
da ponese to prezime, da se ne ugasimo.
ZENA KAO INSPIRACIJA
* Nasuprot vasoj privrezenosti porodici,
dugo ste u javnosti vazili za muskarcinu
i zenskarosa. Koliko u tome ima istine?
- Svakom muskarcu
godi da je zenskaros, da juri za suknjama
i da je poznat medju zenskim svetom kao
takav. Da li sam ja to ili nisam - ne
znam. Ali, da sam ziveo slobodno, bez
nekih stega, otvoreno, fleksibilno, jednostavno
siroko, to je istina. Zena je bilo u mom
zivotu, naravno, ali sada se uselila jedna
zena i, mozda to njoj ne bi trebalo reci,
ne zanimaju me druge. Imam mladu i lepu
zenu i nema potrebe da pravim kurvarluke
i da nesto motam. Da imam zenu od pedeset
godina, a da smo zajedno trideset, pa
da dojadimo jedno drugom, onda je sve
moguce, jer to je u ljudskoj prirodi.

* U jednom od intervjua, mnogo pre nego
sto ste upoznali sadasnju suprugu, govorili
ste o tome kakvu biste zenu zeleli za
sebe. Da li ste to ostvarili?
- Uglavnom jesam,
mada ima tu jos stvari. Ali, mi smo tek
dve godine zajedno i za te dve godine
imamo dvoje dece, a to je neki uspeh,
zar ne? Mislim da zena treba da bude samo
zena i da se ne petlja ni u sta drugo,
nego da ostane ono sto joj je Bog dao
a tu ima toliko lepih komponenti, da bi
to trebalo da iskoristi i zivi na nacin
na koji treba da zivi, a da ostavi muskarcima
sve ono sto je musko. I muskarac kada
se petlja u zenske stvari ispada smesan.
* Na sta konkretno mislite kada govorite
o tome?
- Reci cu vam jedan
primer. Zeni ako nesto zatreba, ona ce
se izjednaciti sa muskarcem, bar ce pokusati.
Zelece da vodi porodicu, da odlucuje.
Pa kad ti odlucujes, sto ne izneses klavir
na ledjima na sedamnaesti sprat, nego
kazes, 'ajde ti! Da zena treba sve to
da radi, onda bi to priroda tako postavila.
Nema nijedne ovce koja vodi stado, zar
ne?
* Zar ne mislite da cete takvim svojim
stavom izazvati negativne kritike raznih
zenskih organizacija i zena uopste?
- Uopste me to ne
interesuje, jer ja ne govorim nista protiv
njih. Naprotiv, zena je moja vecna inspiracija,
bila i ostala. Ja se zenama divim, ali
osporavam njihovo mesanje u nesto sto
im ne pripada. Zato kazem - zeno, ostani
zena i sve ce biti jasno! Zenu je priroda
postavila da bude iza muskarca. Kada covek
ima jaku osobu iza sebe, onda je taj tandem
jak kao China wall.
KAPA JE ODEVNI PREDMET KAO I KOSULJA
* Zasto se nikada u javnosti ne pojavljujete
bez kacketa, marame ili sesira?
- To su me mnogi
pitali, a nedavno mi je Alka Vuica rekla
u Zagrebu - cuj, kad god te vidim ti nosis
neku maramu, neki sesir, za kaj, ti si
celav ili ne, daj skini tu kapu! Ja joj
kazem - hocu, al' ti skini gace. Ona mi
kaze - cuj, kako da skinem gace, ja se
tebe plasim. Ako ti meni kazes skini kapu,
a ja sam dosao u studio s kapom, to je
u najmanju ruku nepristojno. Drugo, kapa
je za mene modni detalj kao i kosulja,
kao i marama. Mislim da mi to dobro stoji.
Da li ja prikrivam razbijenu glavu sa
flasterom, ili celavost, ili ne prikrivam
nista, to je moja stvar.
* Sebi sam dao slobodu da vas to pitam
jer sam i sam celav.
- Nema veze, ne spavam
ja s kapom na glavi. Nego ima zlobe u
tim pitanjima, ne kazem za vas, nego za
Alku i jos neke voditeljke koje su me
to pitale. Ja sam im rekao da skinu gace,
jer i kap i gace su odevni predmet. Ne
postoji nijedna televizijska stanica u
svetu u kojoj se pojavio neko, da ne sirim
krug, od muzickih zvezda i da je nekome
palo na pamet da kaze - 'ajde sad skini
kapu! Zamislite Pavarotija kad dodje u
studio sa onom baroknom kapom i neko mu
to kaze. To je zato sto kod nas ima zlobe.
Pa zar niko nema nista pametnije da me
pita osim toga. Ako si celav i nosis kapu,
onda ce ti se neko smejati.

KAD MI SE PIJE, KUPIM KAFANU
* Sta se dogodilo sa vasim restoranom
u Parizu. Pitam vas to jer vazite za coveka
siroke ruke, a takvi ljudi obicno nisu
dobri ugostitelji.
- Moj partner i ja
smo prodali restoran, davno, pre pet godina.
Ja sam bio najbolji gost u svom restoranu,
ali taj restoran nije ni kupljen da bismo
nesto zaradjivali, nego da imamo gde da
pijemo. Posto sam nocobdija i spavam do
dvanaest, pa ostajem do cetiri ujutru,
onda nas teraju konobari na fajront u
jedan sat. Ne mora, naravno, svaka noc
zavrsiti sa zorom, ali kada hocu da popijem
negde gde mi je fino da sedim, onda me
prekidaju. Zato sam rekao svom jaranu
- ajde da kupimo kafanu da mozemo da pijemo
na miru, da nas niko ne dira, i on je
pristao. Tako, iz te nase sege mi kupimo
kafanu i to u elitnom delu Pariza, gde
postoji niz poznatih restorana. Dolazilo
je zaista puno sveta, narocito sa estrade,
i fino smo se druzili.
* Zbog cega ste se odlucili bas za Pariz?
- Ne postoji poseban
razlog, izuzev sto sam proveo citavu '92.
godinu u Becu, koji mi je bio nekako hladan
za zivot. Mozda je on dobar turisticki
grad, ne mozda nego sigurno jeste, ali
to je prva stanica za sve koji dodju sa
istoka, tako da mi se to nije posebno
dopalo. Mada, u becu covek moze da se
sakrije, da ga niko ne vidi sto godina,
a ja volim da budem pomalo sakriven, bez
obzira sto je posao kojim se bavim zahtevan
sa te strane. Jednostavno, nije mi nista
pruzio sto ja ocekujem u jednom gradu,
a sto sam pronasao u Parizu.
Vise volim juznjacki temperament. Nista
mi ne bi smetalo da sam u Rimu, ili cak
Spaniji, ali ove zemlje koje su hladnije
i manje temperamentne mi nisu puno odgovarale,
kao Nemacka, Holandija i da ne nabrajam
dalje.
NEKA ME EVROPA SACEKA
* Poznato je da ste u Parizu imali prilike
da upoznate puno zvezda iz svetskog sou
biznisa i da ste razmisljali o inostranoj
karijeri. Sta se na tom planu dogadja?
- To sto sam ja cackao
i cackam jos uvek, to je sve na dugom
stapu, a mozda je i na kratkom! Nesto
imam u pripremi, ali nista od toga nije
izvesno. Mislim da se svetska, odnosno
evropska karijera moze napraviti jedino
ako dodjes kao velika zvezda iz svoje
zemlje i tamo te prikazu kao veliku zvezdu.
Da bi se sve to dogodilo, moraju te progurati
veliki producenti. Treba da te povezu
sa velikom zvezdom te zemlje u koju si
otisao, pa da sa njom napravis neki duet,
ili da gostujes u nekoj zivoj emisiji
i da mozes da pokazes sta umes, uz jednu
prezentaciju o tebi...
* Etno muzika je poslednjih godina vrlo
popularna u svetu, a vi ste zvezda bas
te muzike. Zar to ne predstavlja priliku
za vas?
- Bregovic je napravio
i trasirao jedan put i sad treba mudro
osmisliti sta treba uciniti. Eto, Tarkan
je, na primer, razvalio trziste, i evropsko
i tursko, sa nekoliko svojih pesama na
turskom. Uspelo mu je, ali koliko je bilo
Tarkana koji su pokusali i nisu uspeli!
Ja ne mogu ostaviti svoju karijeru ovde,
koja je etablirana, stabilna i egzistira,
da bih otisao tamo i napravio eventualno
bledi pokusaj. Ako se bude desilo ono
sto sam pricao, onda u redu.
ALKOHOL I SPORT
* Kazete da volite da popijete, a pri
tom se bavite sportom. Nekada ste igrali
fudbal u sarajevskom Zeljeznicaru, sada
redovno igrate tenis. Koliko pice i sport
mogu jedno s drugim?
- Ide pice sa sportom!
Ja se nikada nisam opijao da ne znam gde
sam, ali svaki dan volim da popijem pomalo.
Medjutim, svaki dan igram tenis dva sata,
a ako to ne radim, onda pevam dva sata,
a to je takodje trening, gde se stice
kondicija i izbacuje alkohol, to sto se
popije na taj nacin ode. Nekada sam igrao
fudbal, ali kako je sada mnogo teze sakupiti
ekipu, igram tenis. ima tu mnogo ljudi
iz javnog zivota, a najcesce igram s Prajom
Dalipagicem, koji je bolji igrac od mene.
*
Da li ste ikada zazalili sto ste prekinuli
fudbalsku karijeru?
- Jesam mozda kad
sam bio klinac, ali ovako ne. Kada analiziram
to iz ove perpektive, sta mi je donosio
fudbal, a sta muzika, nije fudbal ni blizu
muzici. Ni po talentu, ni po onome kakav
zivot muzika donosi. Fudbal sa sobom uvek
nosi neizvesnost. Volim da budem frontmen
i ne mogu da pristanem da zavisim od drugoga,
da li ce trener da me stavi da igram ili
nece. Na kraju, nisam bio bas tako veliki
talenat, mozda sam bio nesto iznad najstrozeg
proseka. Nisam siguran da li publika zna,
ali ja sam se, pored fudbala, jako dugo
bavio skijanjem. Cak sam zavrsio i skolu
za skijaske trenere u Austriji i imam
i njihovu licencu, ali se nikada time
nisam bavio.
* U biografiji, koja je objavljena na
vasem oficijelnom sajtu, izmedju ostalog
pise da su vas kao dete roditelji razmazili.
O kakvoj razmazenosti je rec?
- Ako je po sredi
razmazenost, onda se to najvise odslikava
u ovom ozbiljnijem periodu zivota, jer
sam postao veoma zahtevan. Ima jedan izraz
kod nas u Sarajevu, i za takve ljude kazu
"ters", smeta mu ovo, nije mu
dobro ono, nije mu dovoljno ugrejan caj,
nema patike za fudbal... Ne mogu da podnesem,
ako sam pitao konobara da li ima hladno
vino i on kaze da ima, da mi donese toplo
vino i kiblu punu leda, pa kaze - sada
cemo ga ohladiti. Pa, nisam trazio da
ga ja hladim i da cekam sat vremena da
se ohladi. Imas li hladno vino ili nemas?
Onda narucim biftek, a on donese nesto
tanko, prepeceno kao pljeskavica. Kad
ja to vratim i kazem - to nije biftek,
onda sam ja nezgodan. Ja sam nezgodan
za moje pare, zbog toga sto ti ne znas
da napravis kako treba. Zahtevan sam covek,
hocu da dobijem ono sto trazim i ne pitam
koliko kosta.
ZVEZDA SE RADJA
*
Kakva je po vama muzika danas na ovim
prostorima?
- Malo se kvalitetne
muzike proizvodi, a ima puno kvalitetnih
kompozitora i pevaca. Ne znam da li je
to trka za sto vise novih albuma i pesama,
pa kako prodje. Znam da ima puno koketiranja
s publikom, da ima dosta uvlacenja, ali
to ne traje dugo. Ljude interesuje kad
je nesto novo, samo sto takvo interesovanje
ne traje dugo. Danas peva ko god hoce
i sta hoce. Svako im elementarno pravo
da se oproba u cemu hoce, ali problem
je u tome sto nema nikakvih filtera. Morali
bi da se postave neki kriterijumi, sta
je to sto moze ici na radiju. Ako neko
identifikuje nekog klinca, ili neku devojku
od dvadeset pet godina, sa jednim albumom,
kao zvezdu, sta sam onda ja koji radim
trideset pet godina i imam hiljade koncerata
iza sebe, i to kakvih koncerata, toliko
albuma i pesama, i to kakvih albuma i
pesama!? Velika je razlika izmedju onoga
sto je popularno i zvezde. Zvezda se ne
pravi, ona se radja. Kada Zdravko Colic
udje u neku prostoriju, nesto se desi.
Isto je sa Bregom i sa Oliverom Dragojevicem...
Ljudi me smatraju zvezdom, ali ja sebe
ne posmatram tako. tesko je po mojim kriterijumima
biti zvezda. Ima mladih koji su talentovani,
ali treba neko da im pruzi ruku, da ih
izvuce iz proseka. Ono sto radi "Grand"
je super, ali je premasovno. Medjutim,
ipak treba posvetiti paznju mladima.
*
Sta mislite o nedavno odrzanoj Beoviziji?
- Sve je sjajno napravljeno,
a pesme ni za lek. Zasto ne radimo kao
Englezi, tamo nema takmicenja. Oformi
se tim, koji kaze - uzecemo ovog pevaca,
napravicemo takvu pesmu, obuci cemo ga
tako i tako i idemo na Evroviziju. Kod
nas i mas dvadeset kompozicija i svakoj
ponesto fali. Prosle godine je bila sreca
sto je Zeljko imao sjajnu pesmu, pa je
prosao dobro, ali 'ajde ponovi ti to sada.
Sve je sjajno izgledalo, ali ne vredi
vizuelni prikaz nista ako nemas audio
bazu. Izgled jeste vazan, ali da je samo
to bitno, onda bi najlepse zene sveta
izlazile na binu i kreveljile se, a ne
bi pevale nista, i bile bi pevacice. Ponavljam,
kudikamo bi to bilo bolje, jer na ovim
prostorima, a mislim tu ne samo na Srbiju
nego i na Bosnu, Hrvatsku, Sloveniju i
Makedoniju, ima puno kvalitetnih ljudi
koji su dobro potkovani muzikom, koji
su avangardni i moderni i koji kao tim
mogu napraviti dobru pesmu. Na Evroviziju
mora otici spreman pevac. ne mora on biti
pevacka zvezda sa velikim stazom, ali
mora imati sve elemente i atribute dobrog
pevaca, i izgled i ponasanje i, naravno,
da mu pesma bude dobra.
Copyright "GLAMUR"
|