AZRA SPECIJAL - GODISNJI HOROSKOP 2005, decembar 2004

Haris i porodica
Horoskop pricaonica
BICE PUNA KUCA DZINOVICA, MOZDA OPET U SARAJEVU

Uvjek imam detalje. Da li je to nekad sesir, nekad marama, nekad kapa, zavisi od ostalih okolnosti, od osnovnih komada odjece, od prilike, ambijenta, da li je koncert ili neka privatna varijanta......

Srecom, ja nemam limitera od strane diskografskih kuca, od nekog ko je platio projekat. Uglavnom, placam sve sam, pa kasnije regulisem to. Ne postoji da mora biti do tog datuma. Bice gotov, kad bude gotov. Sad, ovisi o meni i mojim saradnicima kakve cemo biti kondicije, kojim cemo tempom raditi.

Pise:Hedija Mehmedic
Foto: Samir Saletovic i iz privatnog albuma

Evo najzad, poslije visemjesecnog dogovaranja, sjedimo opet kao slavni pjevac i novinarka, a ne samo kao prijatelji koji su se poslije nekog vremena sreli. Naravno, i u intervjuu za licnost godine u nasem godisnjem izdanju, slijedi nas uobicajeni "scenary"- moralo se prvo malo "zakuhati". Govorim u sebi: "smiri se, krenuce intervju koji nikako da krene", do onog u sebi vriska "sto mi boze dade za prijatelja najvecu zvezdu?!

Ma neka si , hvala Ti, ali sta cu, evo, jos malo pa ce ispasti da svakog umjem intevjuisati, samo Harija ne umem".
Sta god ga pitam, nece da odgovori. Nece, zapravo, novinaru u meni, a zna da ono sto mi privatno kaze necu ni za dukate pisnuti.

- Prestani me zapitkivati svasta. Ma da nisi Ti u pitanju, ma sve da si Orijana Falaci sad bih razgulio i prekinuo intervju, prije nego je i poceo, ljuti se na mene. Hvala na komplimentu! Odsutim malo, umijem i ja tvrdoglava i uporna biti. Hocu eksluzivu po svaku cijenu, hocu drugaciju pricu! Kao i uvijek do sada! Uostalom ovo je pricaonica, pa sto ne bismo o svemu i pricali.

- Dobar burek,ha, pitam "hinjski", ispod glasa.

- Aha,super,kaze pomirljivo, jos pomalo ruzeci moja "svakakva" pitanja, diktatofon, olovku, notes, kamericu....

- Tvoj stil odijevanja je nekonvencijalan, neka varijanta sportske elegancije. Kvalitet i urednost u prvom planu,svakako...
- ...moj stil odijevanja je normalan, kao i kod mnogih drugih. Nemam nista posebno. Eto, kakav je stil oblacenja Mick Jagera? Kakav je? Uvijek isti. Njegov. Kakav je moj stil? Lagan, lezeran, koji me ne gusi, u kojem se osjecam komforno, komotno. Ne volim neka konvecionalna oblacenja.

- Dio te nekonvencionalnosti, svakako su i razlicita pokrivala za glavu, kape, marame, sesiri?
- Uvijek imam detalje. Da li je to nekad sesir, nekad marama, nekad kapa, zavisi od ostalih okolnosti, od osnovnih komada odjece, od prilike, ambijenta, da li je koncert ili privatna neka varijanta. Uglavnom, sve te detalje ja nosim zato sto osjecam da mi dobro stoje, a ne zato sto bas ne obilujem kosom. Da imam kompleks neki, onda u zivotu ni u krevetu sa zenama ne bih nikad skidao kapu. Ni dok se kupam u bazenu, ili u moru.

- Osim osnovnih stvari koje se podrazumevaju u muskoj njezi, imas li, recimo, neku svoju omiljenu mirisnu ili neku drugu "tajnu"? Tenis i masaza za kondiciju?
- Godinama upotrebljavam i najvise volim jedan miris Thierry Mugler "Angel" for man. Na tenisu sam kako kad, nisam redovan. Masaza - evo mi je preko puta, kaze u stilu da izgleda kao nesto malo ljut, pa dvosmislen, ali nije mi promakao njezan pogled i skriven osmijeh u Melininom pravcu.

- Negde u ljeto 2000. u Dubrovniku u jednom od malih super intervjua reko si, na isto moje, hiljadu puta postavljeno pitanje, kada i da li bi se ozenio ovim rijecima: "Ozenio bih se, sto ne bih, kad bi se desilo da naidje ona prava. I evo....
- ...i, evo desilo se. Ali, ne mogu ja o tome da pricam.To je moje. Sta sad ja treba da pricam o tome za javnost. Ne zelim da govorim o tome gdje smo se upoznali. Drugacije razmisljam o svemu tome. Ja sam ozbiljan covejek i smijesno mi je da sad analiziramo za moju publiku ili Tvoje citaoce kako smo se Melina i ja nasli. Eto, sta bi kome znacilo da kazem kod Katedrale, ili evo ovdje u parku smo se drzali za ruke? Necu. Vazno je da smo se sreli i gotovo.

- Odakle je zaista Tvoja Melina. Neko kaze iz Bihaca, neko da je Zagrepcanka? Bosanka je, nije Bosanka?
- Evo Ti je sjedi sa nama, neka Ti sama kaze odakle je..

Kakva ekskluziva, dopustio mi Hari da za novine govori i Melina:
- Bosanka sam, mada sam najveci dio zivota provela u Zagrebu.

- Jesu li ti roditelji dali ime po slavnoj grckoj glumici Melini Merkuri?
- Ne verujem, jer da jesu to bih sigurno znala.

- Onda je i vasa cerka Djina dobila ime u skladu sa prezimenom Dzinovic, a ne po Djini Lolobridjidi, kao sto to mnogi pretpostavljaju?
- Hari je nasoj cerki dao ime, i zaista jeste u skladu sa prezimenom. Drugog razloga nema.

- Hari kad su se Tvoja raja svojevremeno zenila, udavala i na svaku tvoju predivnu cestitku, od srca poklonjenu pjesmu, i nasa obavezna"potpitanja" a kad ces Hari Ti, uz gromoglasan smijeh si govorio da negdje tek raste djevojka za Tebe! Tada, naravno, u sali, da nas se kurtalises, a ispalo je bas tako. Jer, nista, izgleda u zivotu nije slucajno...
- ....ne sjecam se da sam tako govorio. Ali, eto, dobro, cekao sam da naraste. Moze biti.

- Uveliko pripremas novi projekat. Sta ocekujes,kako ce ispasti?
- Ne znam, mislim da ce biti dobro. Ima nekih zaokreta, ali ne bazicnih, ubacicemo nesto novo, nekih novina ce biti, ali ne previse. Prepoznatljiv stil ostaje i ne idem sa kolosijeka koji sam vec utvrdio?

- Kad ce biti gotov novi CD, jer publika jedva ceka. Tacno znas procijeniti kad je vreme da izbacis novi projekat, mada sve Tvoje pjesme ostaju zauvjek, mnoge su vec evergrini?
- Znam. Srecom, ja nemam limitera od strane diskografskih kuca, od nekog ko je platio. Uglavnom,placam sve sam, pa kasnije regulisem to. Ne postoji da mora biti do tog datuma. Bice gotov, kad bude gotov. Sad, ovisi o meni i mojim saradnicima, kakve cemo biti kondicije, kojim tempom cemo raditi. Bice uvjek poteskoca, bice uvjek nepredvidjenih okolnosti, bice umora, bice putovanja, bice koncerata, svega i svacega, ali radicu ga mnogo drugacije nego sto sam radio ovaj prethodni. Oduzeo mi je dosta vremena, potrosio sam dosta para na to, a moglo je sve to mnogo kracim putem i za mnogo manje para, a da se dobije potpuno identican kvalitet.

- Snimas u vise gradova i drzava.Razlozi?
- Da, a moglo bi se desiti da nesto uradim i u Sarajevu. Radim svuda, u Francuskoj, u Nemackoj, u Beogradu... Gledam gdje mi je jeftinije. Lakse mi je, naime da ja dodjem ondje gdje imam pet kvalitetnih ljudi, nego da ja vucem uza se pet ljudi .Em nemaju vize, em ne mogu uskladiti termine pa doci istovremeno na snimanje. Uglavnom, volim da radim sa ljudima koji su u toj vrsti muzike i koji zive na ovim prostorima. Pa sada da li je to Sarajevo, da li je Beograd, da li je Zagreb, nije bitno. Dakle, nemam stalnu ekipu, nego uzimam ekipu prema pjesmi. Prema aranzmanu, sta mi i ko mi treba. Da napravim ono sto je najbolje. E sad moze biti Grk ako trazim buzuki, moze biti Spanac ako trazim dobru spansku gitaru. Znas da sam perfekcionista u svemu. Imao sam jednog muzicara iz Venecuele prosli put na CD-u. To je bila susta potreba, sto se pokazalo kad su strucnjaci ocenjivali kvalitet aranzmana i sviranje instrumentala.

- Svaki Tvoj nastup je koncert. Bez obzira da li pjevas u kafani, u "Zetri", nekoj drugoj velikoj dvorani, na trgu, sutra na stadionu...
- Tacno! Tako ih i ja dozivljavam.

- I mladi, gotovo djeca,ostaju do jutra uz Tebe i Tvoju pjesmu.Niko ne gleda na sat, traze uvjek pjesmu vise...
- ...ima i mlade i stare publike. Vjerovatno ljudi nalaze nesto u toj muzici sto im se dopada.To je i jedini kljuc uspjeha. Jer, ja kad pravim muziku, uvjek je pravim prvenstveno za sebe. Kad sam krenuo u profesionalne vode, onda sam video da se to sto radim dopada i drugima. To je isto kad slikar naparavi neku sliku i stekne slavu. Da li lokalnu, da li svjetsku, ali znaci da je uspio da privuce paznju mnogih ljubitelja slike, u mom slucaju muzike, i da je to ono sto se dopada ljudima.

- Kad izadjes na scenu cuje se vrisak, pa tajac, pa zavlada prava euforija...
- E, sad, nacin na koji ja izvodim koncert ima svoju drugu stranu, impresije u odnosu na samo slusanje, recimo CD-a. Tako da je to audio-vizuelni prikaz koji je potpuniji, recimo, od samog audio slusanja. Druga stvar, tu se uvjek napravi neka atmosfera pozitivna, a i ljudi su dosli iz tih razloga, da se provesele.

- Kod tebe to nije cjelovecernji,nego celonocni koncert, do sutra...
- ....e, sad, zasto ljudi izlaze u sedam ili jedanaest sati ujutro poslije cijele noci provedene uz moju muziku - izlaze zahvaljujuci iskljucivo meni. Zato sto radim, pjevam dugo, sto ne ostavljam publiku gladnu nikad, sto dajem maksimum od sebe. Meni se cini da radim duze od svih. Uz duzno postovanje, da se neko ne nadje uvrijedjen mozda od mojih kolega. To je to sto se opet dopada publici. Ja bar pretpostavljam.

- Ne mogu reci da te je rodjenje djeteta promijenilo, ali neka blagost da isijava iz Tebe, to je vec evidentno...
- ...Djina je odlicna djevojcica. Smije se, vesela je i razdragana. Ma, ona se sva ukoci kad joj stave slusalicu na uho kad ja zovem i kad cuje moj glas. Sinoc sam zvao i nana joj stavila slusalicu na uho. Ne mozes da vjerujes kako prepoznaje moj glas. Reaguje. Mada sva, naravno zacudjena otkud glas, a ne vidi me. Vjerovatno misli da se opet igram sa njom, da se negde skrivam. Jer, to je fantasticno kako mogu neumorno da se igram, da je presvlacim bez pola muke, kao da sam samo to cijelog zivota radio. Zovem je Djidji od milja i ona na to reaguje uz predivan smijesak.

- Djina je vec velika devojcica, 15 decembra napunila je devet mjeseci. Na koga lici?
- Ja jos to ne mogu zakljuciti, ali svi su se slozili da je sva na mene. Mada meni nije jasno da je tako prelijepo dijete na mene,hahaha...

- Hoce li biti ljubomorna na novog clana porodice, s obzirom na to da ocekujete rodjenje drugog djeteta negde poslije Djininog prvog rodjendana?
- Nece biti ljubomorna, zato sto je Djina normalno dijete, a mi cemo kao roditelji uciniti tako da ne bude razloga za ljubomoru.

- Zna se da si "lud" za Djinom, ali hoces li znati ravnomjerno podijeliti tvoju ocinsku ljubav na dvoje djece?
- Nadam se. Mada, ko to zna? Kad dodje drugo dijete, onda cu znati kakav je to osjecaj. Pa, ne znas ni ti kako bi podjelila ljubav na sedmoro djece, zato sto nemas sedmoro dece. Zna onaj ko ih ima ,jel tako?

- Kako bi se osjecao da dobijes blizance? Sokiran, zbunjen?
- Ne, to nikako. Sve je normalno, pa i blizanci, sta fali. Ma, znas dobro koliko ja oduvjek volim djecu. Neka djece, nikad im kraja. Koliko cemo imati djece definitivno ne znam, niti planiramo u nekim brojevima. Ha, koliko ce ko izdrzati. Ljudi su nepredvidivi i nikad ne mozes garantovati da ce se zelje i mogucnosti uklopiti. Zato i ne treba praviti neke strogo ukalupljene i determinizovane planove, datume. Nista nismo planirali. Ni ime, ni ko ce ga dati. Djini sam ja dao ime. Vrlo je, naime, bitno da djete u startu ide u korak sa vremenom, da nosi ime koje nosi vrijeme, a da istovremeno ono bude u skladu sa prezimenom. Meni je sasvim strano da se djeci po svaku cijenu daju imena nana i deda. Zasto? Dovoljno je to porodicno prezime.

Melinina "licna karta"

- Ne nisam jedinica. Imam sestru i brata. Moji roditelji Elma i Sulejman Galic, sestra Emina i brat Dino prosto se otimaju oko Djine. Ma svima je kao Barbika, samo bi se igrali sa njom. Student sam turkologije i anglistike. Za sada u stanju mirovanja, ha, ha. Sada su mi u prvom planu, najvazniji su mi Hari i familija, pa nemam objektivno, vremena za ucenje. Nema Hari nista protiv toga da ja nekad, kad djeca podrastu radim. Narocito nema protiv mog obrazovanja nista. Naprotiv. Roditelji su me slali u koledze u London i Istanbul od moje trinaeste godine. Engleski govorim kao maternji, a turski veoma dobro.Tu su jos neki strani jezici, ali meni nije problem, sa lakocom ucim jezike jer to volim.

- Melina se, hvala Bogu dobro osjeca, prijelepo izgleda i ako je vec u drugom dijelu trudnoce. Putuje s Tobom, sve divno podnosi ....
- Putujemo zajedno svuda po svijetu. Osamdeset posto vremena smo skupa. Volim da moja zena ide sa mnom. Dijete nam, naravno, fali kad smo odvojeni makar na nekoliko dana od nje. Dok smo bili u Sarajevu ostala je sa nanom u Parizu.

- I sa dedom?
- Dedo radi, nema vremena, ne moze tako cesto kao nana biti uz unuku.

- Ljudi se naprosto otimaju o prijateljstvo sa Tobom. Upoznala sam desetine Tvojih "najboljih prijatelja", stotine "skolskih i fakultetskih drugova", hiljade pravih komsija,itd.
- Prijateljstvo je nesto sto se gradi dugo godina. Ljudi zacas kao da postanu prijatelji poslije dvije zajedno ispijene vlase vina. I eto ih sad, oni zivotni jarani. Ne moze biti. Prijateljstvo se stvara, mora biti van kafane, u raznim situacijama i u lijepim i u ruznim stvarima. Imam sa jednim covjekom izvanrednu situaciju, koji kaze: "Zvacu te kad mi bude dobro". Inace sto bi moja rahmetli mati rekla, ljudi zovu samo kad im je "guzica u boci". Zaista, rijetke su situacije kad ljudi jedni druge zovu kad im je dobro. Ja sam direktan covjek, sve svima govorim u lice. Kome pravo kome nije, zato, ne volim da se stvari napuhuju ni po tom pitanju. Prijateljstvo je kompleksna stvar. Zahtjeva dosta ulaganja i odricanja.

- Ne mozes ljudima zamjeriti sto, kad dodjes u rodno Sarajevo zele da se druze, da progovore koju, makar bili samo poznanici ili raja iz razreda...
- Ma, ne zamjeram, nikako. Jednostavno, kad dodjem na pet dana u Sarajevo zelim dosta toga. Hocu da se vidim sa nekim ljudima, sa dugogodisnjim prijateljima, da zavrsim poslove koji su bili povod dolasku. Treba dati vremena i jos nekim stvarima. Ma, hiljadu je tu stvari. Hocu svasta nesto da ugrabim, a dosao sam i po neku emociju u svoj rodni grad.

Sa nama je i Melina. Najzad sam upoznala ovu divnu samosvijesnu mladu damu. Odusevljava i to sto je za nju velika zvijezda iskljucivo njen covjek, njen Hari prema kojem se odnosi kao svaka zena prema svom muzu. Mudrica jedna, vec zna kad treba da odsuti, da Hari "dodje na svoje" zna da ne moze i ne zeli da ga sustinski mijenja i svim srcem ga prihvata onakvim kakav jeste, kako i treba. Melina zna da je kod Harija i kad glasnije govori i kad mu se omakne psovka, to poput potstapalice, da je to dio njegove licnosti, dio njegovog karaktera, da je to covjek koji nikom nikad nista ne glumi.
I Melina najradije govori o Djini i uz smijesak konstatuje: -" Nasa Djina definitivno preferira oca . Njemu se vise obraduje, sa njim vise guguce i nesto "prica".

- Cinjenica je da imas veliku Harijevu podrsku....
- Hari mi u svemu pomaze. Ma, zaista se ne bismo odlucili na drugo dijete, a pogotovo ne tako brzo, da je drugaciji. I moji roditelji su svojom ljubavlju i paznjom prema maloj Djini dokazali da je definitivno istina da se unuce voli vise nego vlastita djeca.
Hari: - Logicno je to. Jer prva je radost kad dobijes svoje dijete, onda ono postane covjek, pa je druga velika radost kad dobijes unuce, dijete svog dijeteta. Trece radosti nema. Naravno da je radost, ali drugacije vrste kad covjek doceka da mu se unuce uda ili ozeni. I to moze biti ta neka treca radost.

- Gde je, ustvari, vas dom, vasa kuca s obzirom da imate adrese svuda po Evropi, od Pariza preko Stutgarta, Nice, do Zagreba, Beograda....?
- Imamo nekoliko domova, ali svoju kucu jos nemamo. A imacemo je, ako bog da...

- U Sarajevu nadam se?
- U Sarajevu?

- U Sarajevu jasta?
- Ma gdje, na kom mjestu?

- Cuj gdje? Na Carsiji, gdje si se i rodio. Tu negdje, Stari Grad, eventualno centar, gdje drugo...
- ...aha, vazi... Napisi da ce na tramvajskoj stanici na Bascarsiji Haris Dzinovic napraviti kucu... Ma, vidjecemo sta ce biti... A bilo bi lijepo, podrazumjeva se, da to bude u Sarajevu.

tekst "ASTRO IMPRESIJA" ce uskoro biti prekucan

Zahvaljujem Bobi iz Sarajeva na poslatom intevrvjuu, Sladji na prekucavanju, A Hedija Mehmedic koja je vodila sa Harisom ovaj razgovor je obecala da ce nam poslati novine postom pa cemo vam prekucati i ovaj dio koji se odnosi na "astro - impresiju" kada je Haris Dzinovic u pitanju.
Jos jednom, zahjvaljujem na trudu svima koji su doprineli da ovaj veliki intervju dodje do svih vas.