|
INTERVJU PREUZET IZ INTERNET
IZDANJA
AZRA
od 14.05.2003. god.
Haris Dzinovic, pjevac
Cesto
sam bio nesretno zaljubljen
Potpuno normalan gradanin
ove planete * Nisam ters ako trazim hladno
pivo * Bavim se ribolovom i podvodnim
ribolovom * Jednom sam rekao bio bih lopov
da nisam pjevac * Veliki majstor kulinarstva...
Razgovarala: Selma
GRANOV
Postalo je nemoguce reci Haris DZINOVIC,
bez prefiksa najmuzevniji glas Balkana.
Haris ovih dana priprema novi album. Ali,
polako. Ne zuri. Nema nikakvih limita.
Nije vezan ni za jednu diskografsku kucu
koja bi eventualno mogla postavljati neke
limite. Uglavnom, pjesma po pjesma i na
trzistu se pojavi novi CD Harisa Dzinovica
koji se rasproda u mnogo kracem roku nego
sto je njemu potrebno da ga snimi.
- Jedan potpuno normalan
gradjanin ove planete. Upraznjavam i volim
sve ono sto upraznjavaju i vole ostali
ljudi. Volim sport, druzenja, izlaske...
Zivim boemskim, urbanim zivotom...
- Ipak, najcesci komentar koji se o
vama moze cuti je: "Ma, Haris je ters".
Istina ili ne?
- Ja sam zahtjevan covjek.
Ters ima jednu ruznu konotaciju. Ne znam
zasto bih bio ters ako trazim hladno pivo,
a donesu mi toplo. Naravno da cu reagirati.
Da ne reagujem bio bih budala. Prema tome,
ako je tersluk to sto necu da pijem toplo
vino ili da jedem hladnu corbu, onda ja
nisam normalan.
- Dobre!
- Pa lijepa, pametna,
dobra, poslusna...
- Jeste li nekada bili nesretno zaljubljeni?
- Bio sam cesto nesretno
zaljubljen. Nije to nista novo u mom zivotu.
- Nakon nastupa cesto vas vidjaju da
kuhate i to u ranim jutarnjim satima.
Znaci li to da volite kuhati?
- Obozavam kuhati. Dobar
sam poznavalac kuhinje, da ne kazem veliki
majstor kulinarstva. Ali, mogu i tako
reci.
- Koji je vas specijalitet?
- Nemam neki odredjen
specijalitet, ali volim kuhati kontinentalna
jela, ali i riblje specijalitete. Inace
se bavim ribolovom i podvodnim ribolovom,
tako da je to jedan kompletan uzitak.
- Osim ribolovom, redovno igrate i tenis.
Postoji li mozda jos neki sport kojim
se bavite?
- Da. Volim skijanje.
Jos uvijek igram fudbal, mada rjedje,
jer je tesko okupiti ekipu.
- Sta biste bili da niste pjevac?
- Imao sam u glavi stotinu
nekakvih zanimanja. U ovom trenutku ne
znam sta bi to bilo. Uglavnom, znam da
bih morao zaraditi mnogo vise para nego
sto je to jedna prosjecna plata, jer zivot
kojim volim zivjeti trazi mnogo vise novca.
Morao bih donositi pet-sest takvih plata.
Cak sam jednom izjavio da bih da nisam
pjevac bio lopov.
- Ma ne bih mogao. U takvim
situacijama sav se tresem. Jednom sam
u supermarketu u Chicagu ukrao sapun za
brijanje koji je kostao 80 centi. Ne znam
ni ja sto. Cisto iz neke radoznalosti.
Posto je taj supermarket bio dug oko 100
metara, tresao sam se od straha dok sam
izasao. Mislio sam da su sve oci svijeta
uprte u mene.
- Jeste li se jos nekada osjecali tako
neugodno?
- Jesam. To je bilo za
moju matursku vecer kada sam prvi put
u zivotu stavio kravatu. Imao sam osjecaj
da svi ljudi koji su prolazili Ulicom
Vase Miskina gledaju u moju kravatu, pa
sam je krio ispod sakoa.
- Jeste li nakon toga opet nekada stavili
kravatu?
- Jesam, kako ne. Ali,
nikada vise nisam ukrao sapun.
- Pjevat cu do kraja zivota.
Ja mislim jos dobrih 40 godina (smijeh).
Ne radim u fabrici, pa da kazem radit
cu do tog i tog datuma, pa idem u penziju.
Nije to obican posao. Biti umjetnik je
privilegovana stvar, koja prestaje samo
prestankom zivota.
- Saradnici se uvijek
mogu promijeniti. Ako se pojavi neko sa
dobrom pjesmom, dobro dosao! Najsretniji
bih bio da samo pjevam i da nemam potrebu
za komponovanjem koje mi oduzima dosta
i vremena i snage. A, napisati dobru pjesmu
nije nimalo lako.
- Brkovi su ukras muskarca,
bas kao je to sminka zenama. Jednom sam
ih obrijao i to u vojsci. Vidio sam kako
to izgleda. Nije mi se nimalo dopalo.
A, mogu se zamisliti bez brkova. Zasto
ne?
©COPYRIGHT
NIK AVAZ
|
