|
Izbor iz nacitanijeg dnevnog
lista u Jugoslaviji BLIC
kao i mnostvo interesantnih tekstova u
njihovoj arhivi potrazite na
www.blic.co.yu
Haris Dzinovic:
Ne znam sto bi mi neko
zamerao sto idem i u Crnu Goru i u Hrvatsku?
Ako to vec rade i obilaze se oni koji
su sve ovo namestili, zasto onda ne bi
otisao i obican smrtnik. Jos nisam stao
na "ludi kamen"
Ne pevam
uvek samo za pare

Rose su malo i zabaceno mesto na crnogorskoj
obali, zapravo pravo ribarsko selo u koje
turisti, da li zbog toga sto nisu culi
za njega ili im je manje atraktivno od,
recimo, Budve i Becica, uglavnom retko
dolaze. I pored toga, gostiju uvek ima
dovoljno. Narocito onih poznatih. Ovde
vec godinama imaju svoje kuce mnogi glumci,
sportisti, pevaci, a ko od njih nema nesto
svoje, ima bar nekog svog.
Popularni pevac Haris Dzinovic, u beogradskoj
carsiji zapamcen, izmedu ostalog, i po
izjavi da je svoju eventualnu buducu trazio
cak u biblioteci, jedan je od poznatih
koji nema svoju kucu u Rosama, ali ima
nekog svog. Stigao je iz Pariza, kaze,
da ovde odmori dusu, ali ne i grlo. Jer,
uvek je raspolozen za pesmu, cak i kada
se odmara. U jednoj od karakteristicnih
konoba u ovom mestascu, za stolom u poznatoj
"Aragosti", sedi sa svojim prijateljem
Slobodanom Radovicem Krusom, poznatim
poslovnim covekom iz Herceg Novog.
- Kako, otkud ja? Ovde
sam sa prijateljem. Dosli smo malo brodom.
Ja volim da hodam tamo gde ima dobrog
naroda. Evo, vec tri-cetiri godine stalno
navracam u Crnu Goru, iako zivim u Parizu,
pa tako i u Rose. Dopada mi se, dobri
su ljudi.
- Kakav je provod u Parizu?
- Tesko da mogu nesto
preciznije da kazem, bez obzira na to
sto mi je tamo, kako se to kaze, adresa
stanovanja, jer sam cesto odsutan zbog
turneja i koncerata.
- Izgleda da su vam ovo "oznojeno" vino
i hladna voda na stolu sasvim dovoljni
za odmor?
- Pa, naravno, sta bih
drugo?! Sedim, pijem i meracim. Mnogo
volim da se odmaram, tada mogu da posvetim
vise paznje nekom druzenju sa prijateljima,
jer posla je uvek preko glave. Medutim,
ja strasno volim da pevam, i to mi nije
mrsko, bez obzira i na umor i na sve ostalo.
- Malopre je neko od gostiju prokomentarisao
da i dalje izgledate kao tinejdzer,
sta kazete na to?
- Pa, za ovu primedbu
- da kucnem u drvo! Ja jos uvek nisam
stao na "ludi kamen", mozda je zbog toga!
Pre sam govorio, nece me nijedna, a sada
kazem, nije jos vreme, ha-ha-ha!
- Gde cete posle Crne Gore i Rosa?
- Jos neko vreme cu ostati
ovde, a kasnije mozda odem do Dubrovnika,
i tamo imam puno prijatelja.
- Da li vam mozda zameraju u Hrvatskoj,
kada tamo dodete iz Crne Gore, a ne
direktno iz Pariza?
- Ne znam sto bi mi neko
zamerao? Ako to vec rade i obilaze se
oni koji su sve ovo namestili, zasto onda
obican covek, smrtnik, ne bi otisao levo
ili desno, jer iza toga ne mora da se
krije bilo koja nacionalna odrednica ili
bilo kakva ruzna stvar. Ja tamo kao i
ovde imam prijatelje.
- Koja jos mesta, osim Rosa, obilazite
u Crnoj Gori, gde vam najvise prija?
- Pa, nisam ja u Rosama
bas tako cesto, ali kada god sam u Herceg
Novom, odem do Krusa, pa onda zajedno
navratimo ovde. Meni moj Kruso uvek priredi
nesto lepo, a ja ga onda castim jednom
recenicom, kazem mu: "Care magle i Juznih
mora". Da znate samo kakvu je sjajnu konobu
napravio u Novome. Tamo ja i mnogi moji
prijatelji iz Sarajeva, Beograda, Zagreba,
vrlo rado dolazimo. Skuplja se tu dobra
raja.
- Znaci li to da se kod Krusa vasa
pesma moze slusati besplatno?
- A, sto da ne, nisu
sve moje pesme naplative. Moj licni merak
i neko sedenje, ovako kao sto ste me sada
zatekli, ne placa niko osim mene.
- Stizete li da igrate fudbal - poznati
ste kao jedan od najboljih na estradi?
- Ovde cesce igram tenis.
Samo, imam jedan problem: ne mogu naci
partnere svojih godina sa kojima bi igrao,
a sa mladima se vise ne moze, brzi su,
a i povredio sam clanak. Ali, u Parizu
zato imam strasnu ekipu za fudbal.
- Kako izgleda ta vasa "pariska reprezentacija"?
- Pa, u Parizu zivi Piksi,
Mile Vrga, Deni Herceg, Slavisa Vukicevic,
Faruk Hadzibegic... ponekad navrati jedan
od brace Vujovica, pa Calasan, Kahrovic,
tako da je to sjajna ekipa. Odigramo ponekad
neku dobru utakmicu, kada nemamo obaveza.
- Mozete li brzo da se adaptirate na
nove uslove, bilo kada je rec o pevanju
ili fudbalu, to obicno ljudima zna da
predstavlja problem?
- Ne, nije mi tesko. Putovao
sam ja od malih nogu iz relativno siromasnog
Sarajeva u beli svet. Pariz je Pariz,
ali i mi bi danas verovatno ziveli sjajno
da nije bilo ove nesrece koja nas je zadesila.
Ali, eto, sta cete, tako je..
- Evo, samo da Kruso
i ja popijemo ovaj hladan gemist i da
pojedemo riblju corbu. A, onda - gliserom
pravac u Herceg Novi!
copyright
www.blic.co.yu
|