HARIS DZINOVIC

Izbor iz sarajevskog dnevnog lista "Slobodna Bosna" kao i mnostvo interesantnih tekstova u njihovoj arhivi potrazite na

ESTRADA: Veliki povratak velikog pjevaca

razgovarao: Amar Cesic

Haris Dzinovic, najveca estradna zvijezda na prostorima bivse Jugoslavije, nakon trijumfalnih koncerata u Beogradu i Podgorici, po prvi put nakon rata samostalno ce nastupiti u Sarajevu, svom rodnom gradu; u razgovoru sa nasim novinarom Haris govori o svojim pocecima, medjunarodnoj karijeri, Sarajevu, prijateljima i onim drugim.

Tuzno je doci u rodni grad i spavati u hotelu;

Sa Kusturicom ne pricam nakon što je odbio reci da je Sarajlija!

“Glupo je doci u grad u kom si rodjen i prozivio 50 godina, gdje su svi tvoji, i odsjesti u hotelu; glupo i tuzno” - “Prije 30 godina vise sam volio zaigrati u Zeljeznicaru nego postati Tom Jones” - “U Beogradu je bilo odlicno, u Podgorici nezabiljezeno i smijesno mi se porediti sa Hajrudinom Varesanovicem”

Nakon prave beogradske euforije, gdje je, prema nekim procjenama, na sedam koncerata u Sava centru prisustvovalo cetrdesetak hiljada ljudi, Haris Dzinovic sprema spektakl u Sarajevu. Dvadeset i drugog decembra kalendarski nastupa zima, pa neka nam se i oprosti mala doza patetike kada konstatujemo da istog dana Hare dolazi u Zetru da nam srca ogrije. Razgovarali smo sa njim u hotelu Holiday Inn (19. 12.), dan nakon nezapamcene Haretove fešte u Podgorici.

Harise, nije li u najmanju ruku glup osjecaj doci u rodni grad i spavati u hotelu?

Najgluplji na svijetu! Nema glupljeg a ni tuznijeg. To je jedan od razloga zasto ja nisam cesce dolazio u Sarajevo. U svom gradu spavas u hotelu. U gradu gdje su ti rodjeni pradedo, cukundedo, babo, razumijes... I svi su ti ljudi gradili ovaj grad na izvjestan nacin, ne znam, kao i tvoj otac... Nisu ove zgrade pale s neba, ali vidis, ziv covjek se na svasta navikne.

MOJA MAJKA JE SJAJNO PJEVALA

Ipak te za rodnu kucu vezu muzicki poceci. Neki nesluzbeni biografi karijere Harisa Dzinovica cesto znaju navesti Tvoju majku Hatidzu, koja Ti je na neki nacin odredila zivotni put.

Ma nije ona imala neki veliki uticaj. Doduse, uspjela mi je, da tako kazem, staviti harmoniku u ruke. Izuzev sto mi je cisto genetski podarila veliki talenat. Ona je sjajno pjevala, vjerovatno se to odrazilo i na mene.

A sta cemo sa fudbalskim talentom, to bi onda trebalo biti naslijedje Tvog oca Muharema?

Ma jok, to je vise izvikano kroz novinarske prikaze. Ja sam u FK Zeljeznicaru trenirao neko vrijeme, jednostavno sam se oprobao, hoce li to ici ili ne. Igrao malo neke utakmice za drugi tim. Mozda sam samo koji put zaigrao za prvi tim Zelje. Ali nije u pitanju nista znacajno da bih mogao sad reci - ja sam fudbaler Zelje. Mada, iskreno govoreci, tada sam vise zelio postati fudbaler nego Tom Jones. I bogami, mogu ti reci da me ta furka drzala do dvadeset i trece godine.

Paralelno sa fudbalom svirao si onako za raju, bez ambicija za nekom javnom promocijom. Ljudi koji te dobro poznaju znaju reci da je malo ko znao tako vjerno otpjevati pjesme Safeta Isovica i Zaima Imamovica. Ali zanrovski si, sto bi se reklo, prevrno kada si odgledao film Cigani lete u nebo?

To je sigurno, taj film mi je dao impuls, tacnije, za sva vremena sam se inficirao ciganskom muzikom. Do tada nisam znao da postoji nesto tako iskreno, mislim muzicki iskreno. Tako upecatljivo da se tome posvetis svim svojim bicem. I naravno da su te moje impresije morale ostati zabiljezene. A to su ta tri albuma Sar’e Roma u periodu ’83. - ’85. I naravno kroz tu muziku upoznajem Valentinu Visnjevskaju, Tatjanu Ponomarjevu i stvarno dosta ljudi koji su zaista zvijezde kada je u pitanju romska muzika.

NA ZAPADU NEMA PRIJATELJA

Nema sumnje da znas kako u Sarajevu i dalje djeluje bend sa istim imenom. Ko u stvari ima pravo na ime Sar’e Roma?

Ma oni nemaju pravo na to ime, ali ja oko toga nisam pravio problem. Njihov basista Kole je jedno vrijeme svirao sa mnom, zamjenjivao je jednog basistu. On me je pitao da li oni mogu da se zovu Sar’e Roma. Mislim, nije njima stalo toliko do tog imena, nego im je Croatia Records uslovila izdavanje ploce samo pod tim imenom. Kole je inace bio OK. momak, kao uostalom svi momci u toj grupi. Tako da ja ne bih pravio nikakav kamen spoticanja. Ako neko misli da se danas ponovo moze zvati Beatles, neka se zove. Nema veze i bas me briga. Od te autenticne ekipe u zivotu je Branko Pavlovic i Đurica, koji je isto bio basista. Jer oko grupe Sar’e Roma se vrtilo uvijek desetak ljudi. Ljubo je umro prije sedamnaest, a Stevo Pavlovic prije godinu dana, dva brata Pavlovica.

Sredinom osamdesetih na festivalu Midem u Cannesu upoznajes slikara Pericu Zupanovica. Cesto se to poznanstvo sa pokojnim Pericom navodi kao presudno za Tvoje kontakte s velikim brojem internacionalnih muzickih zvijezda?

Dobro, on mi jeste pomogao. Ne bas nesto pretjerano, ali on je stvarno bio jedan sjajan covjek, fantazija. Slikar, prije svega covjek, jedna muskarcina iz svjetskog dzet-seta. Plejboj, muskarac za kojim su zene otkidale. Znao je sve na svijetu.

Ima li puno mistifikacije u svim tim tvojim poznanstvima. Spominju se Jack Nikolson, Sting, Grace Jones, Jon Bon Jovi... Cak je navodno bilo izvjesno profesionalno priblizavanje tebe i Georgea Michaela. Stvarno, je li ikada bila na pomolu poslovna realizacija tih poznanstava?

Ma nije to bas tako kako izgleda. Novinari su to napuhali. Mozda sam jedino sa Michaelom postao ko prijatelj, mogu reci ono... Oni tesko sklapaju prijateljstva, ali sve to je daleko od naseg poimanja prijatelja. S njim sam se jedino posjecivao koji put dok sam zivio u Cannesu i St. Tropezu, jer i on je tamo imao kucu. Onda on kad navrati u Pariz zovne me na veceru, ali daleko je to od onoga, kao mi sad nesto radimo na nekom projektu i slicno. Ma to ti je rucak, vecera, neki dernecic, nista specijalno.

Prije nekih 6-7 godina u Spaniji, u studiju Kornelija Kovaca spremao si album na engleskom jeziku. Imao si i ugovor sa Poligramom, jesu li definitivno propali ti internacionalni planovi? Jednom si rekao da bi za tako nešto morao biti “potkovan” sa milion i po dolara.

Taj materijal je stvarno uraden, ali zbilja treba puno para da bi se on plasirao na medjunarodno trziste. Nasao sam i sponzore ali taj album sada treba malo modifikovati, prearanzirati jer ima sest godina kako smo to snimili. Radi se o autenticnim autorskim radovima uz jednu obradu, od kojih nisam niti hjednu pjesmu prepjevavao na nas jezik. Dakle, pjesme na engleskom jeziku i jos uvijek cekam pogodno vrijeme da ih ponovo doradim. Ugovor sa Poligramom nije propao, oni su moji distributeri za strano trziste.

Dobro, ali na grckom trzistu ime Harisa Dzinovica vise i ne predstavlja neku nepoznanicu. Na koncertima u Sava centru prisustvovala je i jedna organizovana grupa tvojih obozavatelja iz Grcke. Jedan od njih je cak imidzom bio “pljunuti Haris”?

Pa vidjecemo sta ce biti sa pjesmama koje sam pisao za njihovog pjevaca Pantezisa. On je sada bio u Beogradu i pao je s nogu kada je vidio tu euforiju, nije mogao da vjeruje. Vidjecemo da li ce to izaci za njegovu diskografsku kucu za koju je vezan, ili ce Poligram izdati taj album. Tamo radim plocu za sebe a radim i dva albuma za druge. U Sava centru je bilo 20-30 Grka koji su dosli sa zastavama na koncert.

POKRALI SU ME DZEPAROSI

Sa Batom Kovacem bas i nisi “dobar” od kako je pjesmu Jesu l’ dunje procvale prodao Vesni Zmijanac?

To je bila klasicna pljacka, ko da ti neko mazne novcanik iz dzepa. I ne samo Bato, svi su tu upetljani. Ranije sam pravio problem od toga. Jebiga, ukrade ti neko pjesmu, pojavi se ranije na trzistu. Mislim, favorizujes pjesmu za svoj album i onda je neko hladno uzme, samo preslika na gotovu matricu... Znas to ti je klasicna kradja, dzeparenje.

Vjerujem kako si sit pitanja za period ’92.-’95. ali sta mislis zasto si jedino Ti prokazan od gotovo stoprocentno u to vrijeme izbjegle bh. estrade. Cak ni ona sila humanitarnih koncerata za koju se zna da si odradio nije Ti isla u prilog.

Sta da kazem?! Stvarno nemam odgovora na to pitanje. To ti valjda kolege napakuju, a izgleda da neko vrlo rado prihvati neku ruznu stvar i to je simptomaticno. Znas, kad ti kazes za nekoga da ne valja ili nesto nije dobro uradio to se zacas “primi”. Kad kazes on je super, on je haos, mozda kod drugog proradi neka sujeta: pusti njega, zasto je on super, sto nisam ja. Pazi, ovaj narod sta je prodevero, ja nikom nisam nista zamjerao niti zamjeram, jednostavno zalim sto mu se to dogodilo. Ali dogodilo se tamo na nekoj drugoj strani i meni dosta toga, da dodjem u svoj grad u kojem zivis pedeset godina i spavas u hotelu, ruzan je to osjecaj. Sta ja znam, ali pustimo sad to, tako je i ne bih ja o tome nesto prico. Zasto ponovo da premotavam taj film.

U Sava centru uvijek odradis 7-8 koncerata. Je li ista stvar izvopa recimo u Zagrebu, u Lisinskom, da li tamo ocekujes adekvatnu medijsku promociju?

Sto cu to raditi?! Uradicu Dom sportova, Lisinski je ipak mali kapacitet, hiljadu-dvije mjesta. S druge strane, znas da zvanicni hrvatski mediji bas i nisu za emitovanje tzv. narodnjaka.

Koci li te mozda direktor Croatia Recordsa Miroslav Lilic, kojem si prije nekih dvadesetak godina “udijelio” saku u glavu?

Ma ne koci, on je to shvatio. Davno je to bilo i priznao je da je pogrijesio cime je izazvao takav moj postupak. Zvanicna Hrvatska ne podrzava tu vrstu muzike. Ja jos i mogu proci jer nisam tipican narodnjak. Mada narod i u Hrvatskoj luduje za tom vrstom muzike.

Emir Kusturica jos davno je ponudio da rezira neki spot za Tebe. I sam priznajes kako bi njegovo ime doprinijelo internacionalizaciji tvoje karijere. Medjutim, od toga nije bilo nista?

Nisam ga vidio osam godina. Mi smo se, mislim ’93., sreli u Cannesu i on me je pitao “sta raja misli o meni, sta Halid Beslic misli o meni.” Rekao sam mu da toj raji treba da se pojavi negdje i kaze - ja sam Sarajlija. Ne treba im ni love, ni cigara, ni ovoga, ni onoga. Onda mi je naveo kako je rekao za novine da su to bijesni psi ljudi koji razaraju Sarajevo. Rekao sam mu da ga nista ne mogu savjetovati ko ni on mene, sta mislis da treba uraditi - uradi. Ja sam Sarajlija bio i osto i ne pada mi na pamet da budem bilo sta drugo. Mislim, Kusta nije promijenio vjeru, promijenio je grad i poceo se baviti politikom. Ja sam mu to privatno rekao: “Kusta, ti si bogom dan covjek za filmsku industriju, bavi se tim sto ti je bog dao.” Isto kad bi ja sada bio bravar a zaboravio muziku. Nismo se dugo vidjeli, on se naljutio zbog neke moje izjave. Bogami, nisam ni ja potegao za telefonom da se ko nesto izvinjavam. Sve sto sam rekao sad tebi, to sam rekao i njemu u lice.

AMBASADOR KOMSIC JE FINI GOSPODIN

Do Sarajeva su vec doprli glasovi o poslijekoncertnom sjajnom derneku bh. ambasadora u SRJ Zeljka Komsica, Tebe i srbijanskih zvanicnika?

Da, gospodin Komsic se nasao na jednoj zatvorenoj veceri koju su tamo priredili za mene. Ali nije tacno sto sam ovdje cuo da smo ko biva bancili na splavovima. Prije svega, on i nas konzul Mirsad Muhovic su izuzetno prijatni ljudi, to je bilo jedno fino druzenje.

Postoje neke glasine o internoj opkladi Tebe i Hari Mata Harija, ko ce vise koncerata odrzati u Beogradu?

Ma kakva ba opklada, niti sam, ga vidio niti se on moze takmiciti sa mnom. Kao i prosle godine odrzao sam sedam koncerata. Znam da je Hari, ili je to bio njegov menadzer, poslao covjeka na blagajnu da vidi kako ide moj sedmi koncert. I znam da je Raka Maric, moj menadzer, kada mu je taj tip rekao kako za prekosutra imamo još 1300 neprodatih karata, kazao: “Bana, ja sam imao stajanja koliko si ti imao publike za koncert.” Izgleda stvarno da se taj Hajrudin takmici sa mnom, valjda mu je to u krvi.

Zelko Joksimovic je najavljen kao gost na Tvom sarajevskom koncertu. U Sarajevu kruzi prica da je Milic Vukasinovic negdje rekao da je on prodao tekst za pjesmu Šta ce meni više od toga koju izvodite Ti i Zeljko?

Zeljko je napisao melodiju a ja tekst. A Mica ce prodati i Yesterday, reci ce da je i to njegova pjesma.

U Srbiji si odrzao trideset koncerata a rekao si mi da si poslije nastupa u Podgorici u dvorani Moraca zasjeo do pola sedam ujutro. Kako izdrzavas taj tempo?

Ono sto sam vidio sinoc nikada u zivotu nisam dozivio, bilo je 12 hiljada ljudi. Ljudi se tamo ibrete, pola Podgorice se slilo u dvoranu. Stvarno ne znam kako izdrzim, sebi stalno postavljam to pitanje. Dignem ruke u zrak i kucnem u drvo. Otkud ja znam, nekako dodem ko Bas Celik...

Slobodna Bosna, 2001 godina. Sva prava zadrzana