|
Izbor iz najnovijeg broja
casopisa SVET kao i mnostvo interesantnih
tekstova u njihovoj arhivi potrazite na
www.svet.co.yu
Haris Dzinovic, legenda
jugoslovenskog folka
DA SE
RAZUMEMO, I MEDJU KURVAMA IMA SJAJNIH
ZENA!
"Ja i sad kazem da sam za vreme Tita
ziveo potpuno bezbrizno, sto sa danasnjih
pozicija cenim neuporedivo vise nego tada.
U to vreme takav zivot je bio nesto uobicajeno.
Uostalom, u svakoj normalnoj civilizaciji
logicno je da zivis bezbrizno, a drzavni
aparat je tu da ti to obezbedi".

Sve dok nisam upoznala Harisa Dzinovica
imala sam utisak da je "tezak" za pricu,
da na intervjue pristaje samo zato sto
je to neizostavni deo posla, da u susretima
sa novinarima ne nalazi ni najmanje zadovoljstvo...
Medjutim, za sat vremena, koliko je trajao
razgovor koji je pred vama, moje misljenje
se promenilo iz osnova. Cini mi se da
necu preterati ako kazem da je njegova
komunikativnost ravna njegovom muzickom
talentu.
- Da li je uzdrzanost, koju pokazujete
prilikom dogovaranja intervjua, "urodjena"
ili je posledica losih iskustva koje
ste imali s novinarima?
Nema coveka koji nema
prljavog vesa, ali se taj ves vesto sakriva.
Novinari ne samo da nastoje da ga otkriju,
vec mnogo toga umeju da dodaju. Coveka
pomalo vredja zalazenje u njegovu intimu,
a jos je gore dodavanje recenica koje
nije izgovorio. Zao mi je ljudi koji na
takav nacin grade svoju karijeru i mesto
u drustvu. I u svetu se pise o skandalima,
jer su oni mamac za citaoce, ali se ne
objavljuju izmisljotine. Recimo, nije
mi jasno kako neko ispod fotografije moze
da napise recenicu koja nema nikakve veze
sa celim tekstom. Kad pozovem urednika,
on mi kaze: "To je diskreciono pravo urednistva.
Mi smo to napisali da bi nam 'krenuo'
list". Zbog njihovog "kretanja lista"
ja treba da se hvatam za vrat sa svojim
najboljim kolegom i vrlo dragim covekom
s kojim sam bio na toj slici. Moram se
izvinjavati i pravdati, objasnjavajuci
da to nisam rekao ja, nego neki kompleksas.
Priznacete da je to vrlo ruzno.
- Sta zelite da uradite kad vas neko
toliko iznervira?
Dok sam bio mladji, bio
sam agresivniji, a sad pokusavam da se
izdignem iznad situacije, ma koliko pilula
bila gorka. Zadovoljan sam sobom zato
sto na taj nacin mogu da resavam probleme.
Iskustvo i godine cine svoje, a i ako
se deset puta zaredom desi ista stvar,
covek na to ogugla. Jednostavno, pomiri
se s tim.
- Od vasih poslednjih koncerata u Sava
centru proslo je dve godine. Da li vam
se za to vreme, bilo privatno ili poslovno,
desilo nesto zaista znacajno?
Izasla mi je ploca, dobio
sam ponudu da radim muziku za jedan strani
film, sto me jako privlaci... Spremam
projekat u Grckoj, a postoje i planovi
vezani za Rusiju. Naravno, sve je u domenu
muzike.
- Sta cete raditi u Grckoj?
Trebalo bi da snimim duet
sa pevacem koji je velika, mozda i najveca
grcka zvezda, a zove se Pantazis. On bi
voleo da krene u osvajanje ovog trzista,
ali mi nije jasno kako ce to da izvede,
jer mislim da sa pesmama na grckom jeziku
nema velike sanse. Ali, zašto ne probati.
- Vi ocigledno, nemate nista protiv
dueta. Da li vas je Zeljko Joksimovic
dugo ubedjivao da zajedno snimite pesmu?
Zeljko je drag kolega,
talentovan momak i odlican pevac, a duet
je nastao "na prevaru". Trebalo je da
nas dvojica spremimo nesto za Grcku. Dogovorili
smo se da, kad dodem u Beograd, radimo
na tome. Kad sam dosao u njegov studio,
on mi rece da je smislio da snimimo duet.
Na moje zacudjeno pitanje "kakav duet",
odgovorio je: "Pa, ti i ja. Znas da si
mi pre mesec-dva rekao. Secas se?". Nisam
se secao, ali mi je on pustio melodiju.
Onako, neopremljena, delovala mi je prilicno
obicno, ali kad se sredila i uz neke male
korekcije, bogami, fino je zvucalo. Medutim,
nije bilo teksta, a kad smo to pomenuli,
Zeljko mi je rekao: "Pa, valjda ces ga
ti napisati".
- Da li cesto u "sitnim satima" ili
u posebnom raspolozenju dajete obecanja
kojih se kasnije ne secate?
Još nisam u toj fazi.
Verovatno ce mi se kad ostarim desavati
da uvece nesto kazem, a vec ujutru zaboravim.
Sada mi se moze dogoditi samo da nekoj
devojci obecam da cu nesto uraditi, a
da, kasnije, to bude mnogo vise nego sto
sam obecao jer sam zakleti romantik. Uostalom,
to se vidi iz mojih pesama.
- Da li bi neka pevacica mogla da vas
na brzinu ubedi da snimite duet?
Sve, ipak, zavisi od pesme,
a ne od njenih oblina.
- Svojevremeno ste rekli da vam se ne
dopada ono sto se pojavljuje na muzickim
trzistima bivsih jugoslovenskih republika.
Da li ste u meduvremenu promenili mišljenje?
Ljudi su na ovim prostorima
talentovani za muziku, pa mi je zato i
zao sto onih koji su uradili nesto kvalitetno
ima procentualno vrlo malo. Znam da svaka
generacija ima svoje idole, ali ne mogu
a da ne postavim pitanje gde su nasledici
Olivera Dragojevica, Sabana Saulica, Zdravka
Colica... Gde je nova Marina Tucakovic,
novi Futa, Mica Nikolic...
- Vidite li svog naslednika?
Mislim da sam napravio
neki novi pravac u nasoj muzici, prepoznatljiv
i originalan. Volim da pisem muziku, tekstove,
da sviram, pevam... Medjutim, pitam se
gde su naslednici Bijelog dugmeta ili
Dina Merlina, koji je uzgred iz ploce
u plocu sve bolji i bolji, tako da njegov
uspeh nije nimalo slucajan.
- Da li je zaista trebalo da radite
plocu Maje Nikolic, ali ste od toga
odustali zato sto je u jednom listu
objavljeno da je Maja, navodno, izjavila
da je platila vas boravak u "Interkontinentalu",
a da ste je vi prevarili?
Nas dvoje smo stupili
u kontakt preko nekog mog prijatelja koji
je hteo da postane njen menadzer. Ona
ga je, verovatno, izabrala da bi uz njegovu
pomoc dosla do mene. Medjutim, pravljenje
ploce je slozen zahvat koji iziskuje puno
vremena i zivaca. Kad bih nekome radio
album, a to do sada nisam cinio, ponasao
bih se kao da ga spremam za sebe. S Majom
je bio totalni nesporazum.
- Da li vam puno ovdasnjih pevaca trazi
da im uradite plocu?
Da, ali ja pisem malo
pesama jer sam prilicno komotan. Ne volim
imperative jer to remeti neki moj zivotni
ritam. Da bi se pravila muzika, covek
mora da bude potpuno opusten.
- Pre ste govorili da bi bila prava
stvar kada biste zajedno nastupili vi,
Zdravko Colic, Djorde Balasevic i Oliver
Dragojevic. Razmisljate li jos uvek
o toj kombinaciji?
Rekao sam im da bi, kada
bi se to realizovalo, svako od nas za
godinu dana mogao biti "dobar" milion
maraka. Postoji cak i kalkulacija koja
ce potvrditi da to nije prazna prica,
ali o tome neka razmisljaju oni.
- Sta su njih trojica rekla za vasu
racunicu?
Ne znam sta je problem.
Zajedno pevaju Sting, Rod Stjuard i Brajan
Adams, pevaju Tina Tarner i Dejvid Bouvi,
tri tenora su zajedno obisla svet... Nije
mi jasno sta je s njima.
- Da li ste razmisljali o mogucnosti
da i u Zagrebu odrzite koncerte poput
ovih u Sava centru?
Jesam, sto da ne? Bilo
je cak i konkretnih dogovora, ali je,
sto se organizatora tice, nesto "zapelo".
- Pre tri godine ste izjavili da ste
veliki titoista. Gde su vam, zbog tih
reci, najvise zamerili?
Mislim da sam to rekao
za neke zagrebacke novine, ali su izostale
ostre kritike. Ja i sad kazem da sam za
vreme Tita ziveo potpuno bezbrizno, sto
sa danasnjih pozicija cenim neuporedivo
vise nego tada. U to vreme takav zivot
je bio nesto uobicajeno. Uostalom, u svakoj
normalnoj civilizaciji logicno je da zivis
bezbrizno, a drzavni aparat je tu da ti
to obezbedi. Kad imas psa, da bi ga zastitio
od hladnoce, sagradis mu kucicu. Prema
tome, drzavni aparat treba da stiti celokupno
stanovnistvo, jer, konacno, ono i nosi
drustvo. U tom sistemu, a u odnosu na
poslednju dekadu, svi mi smo ziveli izuzetno
dobro. Bilo je mnogo vise posla, puno
para i, ponovo se na to vracam, bili smo
bezbrizni. E, onda se desilo sto se desilo.
Napravljena je velika glupost, posejano
je ogromno zlo. Prosto je neverovatno
sta covek sam sebi moze da napravi. 'Ajmo
dalje...
- U kojim gradovima bivse Jugoslavije
ste se, ako izuzmemo vase Sarajevo,
najbolje provodili i gde ste imali najvise
ljubavi?
Izdvojio bih Beograd,
u kojem sam, posle Sarajeva, najduze boravio.
Ne mogu da zaobidjem ni Zagreb, za koji
me vezu sjajni trenuci i prijatelji. Bilo
je lepo i u Novom Sadu, Dubrovniku...
Imao sam dve zestoke beogradske ljubavi.
- Da li vam se jave kad cuju da ste
u Beogradu?
Cujemo se, ali nema tu
vise nicega, mada sam nekad zbog njih
gubio tlo pod nogama. No, ko zna zasto
je to dobro.
- Gde se sada osecate kao kod kuce?
Ne znam... Sarajevo je
moj rodni grad, koji ni za sta na svetu
ne bih menjao. Pariz, u kojem zivim, izgleda
glamurozno, ali tamo ti je lepo ako imas
veliki krug prijatelja, a njih nije lako
steci. Ljudi su mnogo zatvoreniji nego
ovde, a tacno je i to da uvek ostajes
stranac. S druge strane, fali ti komad
tvoje grude, koji se ne moze preneti.
To se, donekle, nadoknadjuje druzenjima
s odredjenim ljudima, ali se nedostatak
nekog ambijenta ne moze potpuno prevazici.
Najzad, treba imati u vidu da je Pariz
preskup. Da bi ti taj grad pruzio ono
sto zaista moze, moras da imas puno novca
i slobodnog vremena.
- Jesu li i Parizanke distancirane?
Zavisi od sposobnosti
i jedne i druge strane. Moja iskustva
s njima nisu losa.
- Da li ceste promene mesta boravka
vasim sentimentalnim vezama daju leprsavost
ili ih upropascavaju u samom startu?
Brega, moj veliki prijatelj,
a nadam se da sam i ja njegov, cesto mi
- narocito u poslednje vreme - govori:
"Zeni se i pravi decu. Sad je najbolje".
Bregina zena sa decom zivi u Parizu, a
on svoju porodicnu situaciju ovako vidi:
"Da sam sa zenom dvanaest meseci, garantovano
bi bilo problema ili, sto mi Sarajlije
kazemo, belaja. Ovako, odem negde na mesec
dana, kad se vratim, kuci budem tri-cetiri
dana i - idila. Onda me opet nema dve
nedelje, pa opet dodem na pet-sest dana
i - super je".
- Zasto imate obicaj da kazete da zene
prave problem i tamo gde ga nema?
Evo primera: sinoc sam
bio u drustvu u kojem je bilo nekoliko
devojaka. S jednom od njih znam se od
ranije, pa se cak moze reci da se simpatisemo.
Tokom veceri blago sam, ispod stola, nogom
dodirnu njenu nogu. Ona je na to reagovala
vrlo ostro i krajnje ozbiljno. Njena do
tog trenutka ozarena faca odjednom je
izgledala kao "spustena roletna". Rekla
mi je: "Ne budi nekulturan, svi gledaju",
a niko nista nije ni primetio. Ne bi cak
i da su kamere bile postavljene ispod
stola jer je prostorija bila potpuno zamracena.
Odgovorio sam joj: "Oprosti, molim te,
necu vise nikada". Po meni, to su zenske
gluposti koje mogu mnogo toga da pokvare.
Njoj je smetao dodir nogom ispod stola,
a stotine hiljada brakova i veza su, mozda,
tako zapocete. Sigurno je da ono "dodirni
mi kolena" nije slucajno napisano.
- Da li nekad sami sebi kazete: "Sto
li me jure ovolike zene"?
Dabogda me jurile jos
vise. Zena je nesto najbolje i najlepse
sto je bog smislio.
- Pozelite li, bar s vremena na vreme,
da poslusate Bregovicev savet?
Vrlo rado, ali u sali,
a mozda i u zbilji - kazem da me nijedna
nece.
- Da nije problem u tome sto ne znate
koju da odaberete?
Jednom prilikom mi je
moj dobar prijatelj rekao da bih zenu
kakvu zelim mogao da sretnem na nekoj
kucnoj sedeljci, u biblioteci, u pozoristu...
Odgovorio sam mu: "Pa ne zivim ja na Marsu".
Sva ta mesta obilazim, ali takve ne vidim.
Na kraju sam "skontao" da u tom pogledu
ili nemam srece ili nisam talentovan.
- Mozda je stos u tome što poznate muskarce
uglavnom jure "sponzoruse"?
Nema to veze. Da se razumemo,
i medu kurvama ima sjajnih zena. Ko zna
zasto su pocele da se bave tom profesijom.
- Cak i kad su sjajne, muskarci se retko
zene njima.
Znam nekoliko takvih veza
koje odlicno funkcionisu.
Obicnu. Logicno je da
covek hoce da pored sebe ima lepu devojku,
a ne vidim ni da je tesko spojiti lepotu
i pamet. Ako je pametna, sigurno ce imati
i razumevanje, i dobrotu, i svest o tome
sta je normalno, a sta ne.
- Pretpostavljam da nije pozeljno da
vas, kad negde krenete, pita kada cete
se vratiti kuci?
Ako sam joj potreban,
necu ni ici iz kuce. Medjutim, ukoliko
ocekuje da cu sedeti uz radijator, sa
kuglom vezanom za nogu i mokrom krpom
na ustima dok ona strika, onda nemamo
o cemu cak ni da razgovaramo.
- Ne delujete mi kao "kucni tip"
I sada, kad boravim u
hotelu, "gluvo doba" od cetiri popodne
do osam uvece uglavnom provodim u sobi.
Gledam filmove, televiziju... Nisam od
onih koji moraju da izadju, mada "derneke"
obozavam. Cini mi se da bih u njima uzivao
cak i kad bih imao temperaturu "sedamdeset".
Medjutim, verovatno ih je u mom zivotu
bilo previse. Puno sam istih stvari doziveo,
jos vise video, tako da u samom startu
znam kako ce mi biti. To je kao kad gledas
film. Ako znas kraj, nije ti interesantan.
|