HARIS DZINOVIC

Najnoviji broj Nezavisne informativne revije "Slobodna Bosna" potrazite na adresi

Estrada: Povratak Harisa Dzinovica

14.12.2000. Broj 213

Haris Dzinovic, vjerovatno najveca estradna zvijezda u bivsoj Jugoslaviji, nakon skoro deset godina snimio je novi album koji se ovih dana nasao na trzistu; nas novinar je razgovarao sa ovim Sarajlijom privremeno nastanjenim u zapadnoj Evropi i pise o njegovom nesvakidasnjem muzickom projektu

Najveca zabava u gradu!

Dvanaest pjesama sa albuma “Haris Dzinovic” autor je spremao godinama i u njega ulozio 200 hiljada DEM

“Dosta se pisalo o mojoj saradnji sa velikim svjetskim muzicarima, ali pravi poslovi jos nisu zavrseni"

Odlicna ekipa saradnika, vrhunska produkcija i savrseni Dzinovicev vokal posramili su kompletnu narodnjacku produkciju nastalu u protekloj deceniji

pise: Amar Cesic

Uskoro ce se navrsiti deset godina otkako je Haris Dzinovic snimio svoj zadnji studijski album. Krajem rata, doduse, pojavio se singl "Jesu l’ dunje procvale", ali u pitanju nije bila zbirka novih pjesama, kako su to neki pomislili. Naime, pirati su "Dunje" i "Ah da mi je da te vidim" kompilirali sa njegovim ranijim radovima i narodu ih ponudili kao najnoviji Harisov CD. Dzinovica su, kako je priznao potpisniku ovih redova, najvise pogodile “rogobatne verzije starih pjesama nafilovane neprikladnim i odurnim ritmovima.”

EKIPA ODABRANA

Mjesecima je trajalo snimanje njegovog novog albuma pod jednostavnim nazivom Haris Dzinovic, jer autor nije htio napraviti ni najmanju gresku - potpisuje svu muziku i tekstove, izuzev pjesme Nisam ja za tebe koju potpisuje Amir Kazic Leo (“Pazi, pjesma je Lea stavila na plocu”, objasnjava nam Dzinovic). Aranzmani za deset pjesama djelo su Tonyja Lasana, Dalmatinca koji je saradivao sa Oliverom Dragojevicem i mnogim drugim hrvatskim pop izvodjacima (“Ja sam donosio konacne odluke, medjutim aranzmani idu u njegovu korist jer ja sam tako htio.”). Mica Nikolic (dugogodisnji kompozitor i aranzer Sabana Saulica, pjevaca sa kojim je Haris saradjivao na prve dvije ploce), napisao je note za "Opet sam ti u kafani" i "Daleko si brate moj". Ako Nikolic aranzira, onda se tu uvijek nade i Verica Serifovic da otpjeva pratece vokale.

Kada je u pitanju tehnicka obrada tona, Tahir Durkalic je neizbjezan. Dzinovic je poznat kao ters covjek i kada se radi o ponovnom usnimavanju vokala, osim sam sebi, jedino jos vjeruje Durkalicu. Sa Tahirom na ploci uspjesno saradjuje Selam Katana Cici, u cijem studiju u Stuttgartu je snimljen manje-vise citav album. Gitaru ovoga puta nije svirao “tradicionalni” Miro Asotic iz, kako smo saznali, prakticnih razloga - zivi u Antverpenu i nije mogao doci u Njemacku. Medutim, Asoticev dio posla odlicno je odradio Mika Muminovic, dok je Edo Krilic maestralno odsvirao harmonike. Ako tokom slusanja ovog izuzetnog albuma osjetite “nokat na plastici”, znacete da Dzinovic nije bez razloga cak iz Spanije doveo u stutgartski studio Papea el Marquesa. U atinskom studiju Magna Carta Grk Polikandriotis Tanasis je, pak, usnimio buzuki i baglamas (zicani visokofrekventni ritmicki instrument), a drustvo mu je pravio Jorhos Pahis na djurasu (cetverozicni melodijski instrument metalnog tona). Nenad Stefanovic Japanac je basista “boli glava” (“Ne mogu dusu grijesiti, sakupila se opasna ekipa”, objasnjava Haris), dok je kompletna perkusija povjerena Omaru Plasenciji, Nasku Budimlicu i Tomasu Amanu (“Nijemac koji je studirao u Zagrebu, zna dobro nas jezik i obozava nasu muziku”).

TAKO JE SEFE!

Ako je Jasmin Sokolovic za nekoliko (doduse odlicnih) dionica odsviranih na trubi dobio hiljadu maraka, onda ne cudi podatak kako je cjelokupan materijal kostao gotovo 200.000 DEM: “Kada radis nesto kompleksno, sto smatras da moze trajati, treba ti dosta vremena. Tesko je bilo pohvatati ljude koji su mi trebali, koje sam nanisanio za snimanje, ali se na kraju isplatilo. Puno je bilo pretumbacija, ponovnih snimanja. Ljudi su se snebivali kada sam tvrdio da moze bolje. Kada im dokazem da moze, kazu: Tako je sefe”.

I nista nam ne bi koristilo nabrajanje svih ovih autoritativnih muzickih imena u dokazivanju da je Dzinovic napravio izvrstan posao da dvanaest pjesama na ploci nije savrseno okupio nevjerovatno uvjerljivi, muzevni Harisov vokal cijem volumenu na ovom dijelu svijeta jednostavno nema ravnog. Besprijekorno tonira i na momente prelazi u neponovljiv jecaj. Sta reci za tekstove koje on potpisuje? Najlakse bi bilo reci da se radi o standardnoj narodnjackoj leksici. (Ovo “narodnjackoj” treba uzeti uslovno jer Dzinovic je “institucija za sebe”.) Kod ovako ekspresivne interpretacije stereotipne rime, koje bi na papiru izgledale banalno, na CD-u su daleko od tog dojma. Kompletna zvucna slika ponovo potvrduje Dzinovicevu stvaralacku multiformnost - orijental, sevdah, latino, starogradske pjesme...

Haris Dzinovic sada ocekuje reakciju publike; za to vrijeme nalazi se u Njemackoj - poziv iz redakcije Slobodne Bosne prekinuo ga je u gledanju fudbalske utakmice na televiziji. Objasnjava nam da se upravo vratio iz Poljske, gdje je proveo vikend, ali i da vec razmislja o narednim projektima: “U januaru naredne godine trebao bih snimati materijal na grckom jeziku. Dosta toga se pisalo o mom poznanstvu i saradnji sa nekim internacionalnim muzickim velicinama, ali za sada jos uvijek nista nije izvjesno. Ipak, razmisljam da napravim duet, no ne bih sada govorio sa kim. Mnogim svjetskim muzicarima sam interesantan jer sam iz Sarajeva, a oni nikada nisu saradjivali s nekim sa ovih prostora. Za njih ti je to sve istocni blok - od Austrije do Japana.”

Svojim novim albumom, iz bilo kojeg “ugla” da ga poslusate (produkcijskog, aranzerskog, svirackog i naravno ineterpretatorskog), Haris Dzinovic se superiorno izdigao iznad svega sto je u ovoj muzickoj bransi uradjeno tokom protekle decenije u bilo kojem dijelu nekadasnje Jugoslavije. Mozda ugodjaj, emocije kojima odisu Dzinoviceve pjesme i raspolozenje kojega sugeriraju (pogotovo one naslovljene "S tobom bih se opet napio", "Opet sam ti u kafani") i nisu do kraja uskladene sa mjesecom Ramazana u kojem su se pojavile u nasim prodavnicama, ali je sasvim sigurno da nijedan istinski novogodisnji dernek nece biti potpun niti zaokruzen bez muzike sa najnovijeg albuma Harisa Dzinovica.

MY WAY

Haris Dzinovic je jos tokom rata snimio pjesme na engleskom, spanskom i romskom jeziku, koje su trebale biti plasirane na svjetsko trziste. Iako nakon svih ovih godina misli da su te pjesme vec pomalo zastarjele, od njih ipak nije odustao. Da uziva veliko postovanje u evropskim muzickim krugovima, dokaz je i jubilarna hiljadita verzija Sinatrinog hita My Way, koju je Haris Dzinovic otpjevao na romskom. To pravo mu je ustupila Isabel Fore, zena pokojnog Claude Francoisa - autora Sinatrine “licne karte”. Kako Dzinovic sve radi temeljito, ostaje nam da pricekamo cas kada ce sa ovim pjesmama krenuti u nove radne pobjede. I, da ne zaboravimo, u rodnom Sarajevu Harisa Dzinovica skromna armija od nekoliko stotina hiljada njegovih poklonika ceka vec duze od tri godine...