IZBOR IZ NAJNOVIJEG BROJA CASOPISA
"BLIC" POTRAZITE NA
SUGAVO
VREME NE MOZE U PESMU
BLIC, BEOGRAD, 16.11.1999.
MAJA DJOTI
Do
nedavno nije mi bilo do pesme. Voleo bih
da sretnem zenu koja moze da me trpi i
prati. Cetiri minuta u hrvatskom TV dnevniku.
Potpuno sam u sluzbi nj.v. muzike
Poslednji dani decembra u beogradskom
Centru "Sava" bice ispunjeni
sevdahom i nostalgijom. Haris Dzinovic
najveci estradni liricar, legenda sarajevske
scene i covek koji je narodnu muziku priblizio
gradskoj publici, posle sedam godina peva
u Beogradu. Sebi i svima koji ga vole.
- Ovdasnja publika vas sa radoscu ocekuje.
Sa kakvim emocijama vi dolazite u Beograd?
Odlazeci iz Sarajeva,
deo zivota sam proveo u Beogradu, ali
od '92 se nisam vracao. Ko zna sta je
sve u meni posle svih ludila koja su se
izdesavala. Ni sam ne umem da definisem
sta osecam, ali emocije su, pred ovaj
koncert sigurno mnogo snaznije, nego pred
neki drugi.
- Zvali smo vas i ranije. Zasto ste
se bas sad odlucili na dolazak? Da li
vas je neko od kolega nagovorio?
Nisam to odlucio ni pod
cijim sugestijama. Jednostavno, mislim
da je doslo vreme. I kada me prijatelji
pitaju zasto sedam godina nisam snimio
plocu, odgovaram isto. Smatrao sam da
ne treba da snimam, a i da sam hteo, nisam
imao pesama. U tim sugavim vremenima,
nije mi bilo do pisanja i komponovanja.
Nije mi bilo do pesme dok se u mojoj zemlji
desavaju grozne stvari. Ali evo, ploca
je najzad gotova. Namenjena je nasem trzistu.
Da ne kazem bivsem jugoslovenskom, a tako
se, na zalost, mora reci.
- Razlikuje li se vas novi album, a
posle svega, od ranijih?
Mislim da je bolji. I
dalje sam kompletan autor. Imam jednu
grcku pesmu za koju sam napisao tekst,
a na albumu gostuje i Leo, decko iz Zagreba,
inace Bosanac. Peva odlicno i mnogi ga
porede sa Colom. Izdavac ce biti "Zepter".
Oni su ove godine osnovali veliku izdavacku
kucu na svetskom nivou i odgovorni su
za sve oko mog albuma.
- Sta je sa plocom koju ste pripremali
za evropsko trziste?
Zavrsio sam je odavno
ali nije objavljena. Mislim da ce se dogodine
pojaviti.
- Ko ce vam biti gosti na beogradskom
koncertu?
Bice ih, ali sad ko...
- Hoce li se na sceni mozda pojaviti
slavni trio Dzinovic, Colic, Bregovic?
Ne znam. Bregovic je
na jednoj strani, Cola na drugoj. Ne znam
da li cemo uspeti da se sakupimo. Veoma
bih voleo. Ono u Sarajevu, pre rata, je
bilo bas dobro.
- Idete li cesto u Sarajevo?
Bio sam proletos. Malo
sam pevao, ali od onog koncerta pre dve
godine nisam imao veci nastup. Letos sam
gostovao u jednoj diskoteci u Hrvatskoj.
Fenomenalno. To je bilo
van pameti. U diskoteci koja prima 1.200
ljudi bilo ih je 3.000. Ludnica. Pevao
sam do 6 ujutru. Taj nastup su pozdravili
cak i na hrvatskom dnevniku. Dali su mi
vise od cetiri minute. Ja sam se posle
salio da toliko prostora na dnevniku nije
dobio ni rat u Vijetnamu.
- Da li jos uvek zivite u Parizu?
Da, zivim. Kada to kazem,
mislim da u Parizu imam adresu, prijavljeno
prebivaliste i stan, ali uglavnom sam
na tockovima. Cesto sam i u Nemackoj gde
snimam novu plocu.
- Da li je istina da ste prodali lokal
i da se vise ne bavite ugostiteljstvom?
Nemam vise lokal. On
je bio samo kutak u koji sam rado svracao,
ali ne i moja profesionalna preokupacija.
- Znaci li to da vam se vraca umetnicki
entuzijazam i da cete se aktivnije baviti
muzikom?
Muziku dozivljavam drugacije
od kolega. Ja sam u sluzbi muzike, a muzika
je u njihovoj. Oni je eksploatisu vise
nego sto treba, a ja se druzim sa muzikom
i postujem je. Nije mi stalo da snimim
bilo sta niti da zadovoljim komercijalne
zahteve trzista. Ja sam umetnik i kada
stvorim delo, onda ga i pokazem. Da li
ce se ovo sto sam napisao dopasti publici
ne znam, ali znam da je to ono sto sam
zeleo da uradim i pokazem.
- Da li ste se u medjuvremenu ozenili?
Nisam. Nece me niko.
Nece, stvarno. Ko ce
mene da trpi?
Problem je u tome sto
mnogo znam. Svasta sam u zivotu naucio.
Nisam ni zgodan ako nisam nezgodan.
- Po muzici koju pisete reklo bi se
da ste vrlo osecajni?
Ne znam. Voleo bih za
sebe jednu pravu zenu koja moze sve to
da istrpi i koja ume da me prati, sto
mislim, i nije neki poseban zahtev. To
su jednostavne stvari koje samo treba
poredjati kako valja. Sve se moze dogovoriti,
ali zene u njih ulaze sa startnom pozicijom
komplikacije. Zene uglavnom prave probleme
tamo gde ih nema.
- Da li i u tim komplikovanim zenama
nalazite inspiraciju?
O takvim problemima ne
mogu da pisem. Moja tematika je ljubav.
Realna, konkretna, zivotna ljubav, bez
mnogo metafora. Moj stih nosi sliku i
to je ono sto se najbolje moze iskomponovati.
Ne bih da hvalim sebe, ali to je nacin
da se snazno docara emocija i slika.
|