NA LUDOM TULUMU U MOJOJ VILI U SAINT TROPEZU ....

TV BEST, ZAGREB, 27.03.1997. SENAD PASIC

Haris Dzinovic (41), neokrunjeni kralj romske glazbe na bivsoj jugoslavenskoj estradi, podrijetlom iz Sarajeva, autor megahitova "I tebe sam sit, kafano" i "Ostarit cu, necu znati", vec sest godina zivi u Parizu gdje prijateljuje s najvecim svjetskim pjevackim zvijezdama, a u povodu izdavanja novog albuma za europsko trziste, prvi put nakon pocetka rata, u TV Bestu" otkriva : Na ludom tulumu u mojoj vili u Saint Tropezu George Michael ostao je fasciniran pjesmom "Odjila" koju sam snimio sa slavnim "Gipsy Kingsima"

Haris Dzinovic, 41-godisnji Sarajlija, uvijek odjeven u crno, jos je u doba Jugoslavije, postao sinonimom ciganske glazbe. Korpulentni kantautor, markantna lica, s neizostavnim brkovima, mnogo prije sto je itko na prostorima bivse drzave cuo za "Gipsy Kings", zario je i palio sa svojim sastavom "Sar e Roma" izvodeci romske pjesme.

No, pravu je popularnost Dzinovic dozivio polovicom 1989. kad se na diskografskom trzistu pojavljuje njegov solisticki album s hitovima "I tebe sam sit kafano" i "Ostarit cu, necu znati". Promukao Dzinovicev glas i ciganske pjesme upakirane u tada moderne aranzmane bili su formula uspjeha. Kaseta i gramofonska ploca s Harisovim hitovima prodala se u, danas nevjerojatnih, 750.000 primjeraka! Njegove su se pjesme slusale u krcmama, elitnim hotelima, na studentskim tulumima, ali i u diskotekama. Dzinovic nije stigao nastupiti svagdje kamo su ga zvali, a cijena je njegova koncerta bila nekoliko puta visa nego drugih estradnih zvijezda. U razgovoru nam priznaje da je on sam, bez prateceg sastava, u doba najvece popularnosti i unatoc mirisu rata koji se osjecao, po nastupu zaradjivao od 6 do 7 tisuca DEM.

U estradnim je krugovima bio poznat kao covjek bez menadzera. Sam je ugovarao nastupe i sam je uzimao dogovoreni novac. Nikad se ni jedan vlasnik prostora u kojima je nastupao nije usudio zakinuti popularnog pjevaca. Uz gitaru, Dzinovic je na koncerte nosio i veliki pistolj "magnum", koji, kaze, nikad nije morao upotrijebiti. "Magnum" za pojasom i njegova sarajevska reputacija covjeka koji na uvrede odgovara i sakama svjedoce o njegovoj sposobnosti da potpuno sam uspjesno pliva mutnim i prljavim vodama jugoslavenske estrade.

Haris Dzinovic posljednji put je bio u Zagrebu potkraj 1991. Ni jednim novinama s prostora bivse SFRJ nije dao intervju vec vise od pet godina. Toliko je vremena proslo i od njegova boravka u Sarajevu, gdje se rodio i u kojem je prozivio prvih 35 godina zivota. Prosli je tjedan nastupio u sarajevskoj "Skenderiji" kao jedan od izvodjaca na koncertu za invalide Armije BiH. Kaze da ce taj prvi susret sa sugradjanima nakon pet godina posebno pamtiti.

• Odavna niste dali intervju, ali se u hrvatskim novinama od vremena do vremena moglo procitati ponesto o vama. Primjerice, sjecam se da sam procitao kako ste nakon pocetka srpske agresije na Hrvatsku i BiH pjevali u Beogradu, cini mi se u hotelu "Jugoslavija"...

Kad lavina krene, tesko ju je zaustaviti. Svatko tko me ikada upoznao, zna da sam covjek koji to nikad ne bi ucinio. Mislim da je bas u vasim novinama objavljena ta "informacija" i takve su mi stvari nanijele veliku stetu. Kad je poceo rat u Hrvatskoj, sjetite se, nitko od nas normalnih ljudi nije znao u sto ce se to izroditi. U svibnju 1991. bio sam u Beogradu, gdje sam imao i izvanredno uspjesan koncert u Sava-centru. I to je ujedno bio moj posljednji nastup u tom gradu. U travnju 1992. nasao sam se u Beogradu, a pocetkom svibnja napustio sam grad.

• Kad ste odlucili napustiti Beograd?

Tih dana, sredinom svibnja, ubrzo posto se u BiH rat poceo zahuktavati, bio sam u Novom Sadu, cuo sam neke prijetnje i bilo mi je jasno sta se dogadja. Preko Madjarske sam otisao u Bec.

• Zasto ste odabrali Bec?

Imao sam ondje nekog prijatelja, i to je bio jedini razlog. Zbog svega sto se zbivalo bio sam u potpunom soku. Godinu dana nisam nista radio i sreca je sto sam imao dosta novca.

• Za vas se pricalo da ste uvijek puni novca?

Znam da su ljudi iz sarajevskog "Diskotona" izdavaca kasete "Ostarit cu, necu znati", pricali kako su nosili vrece pune novca od autorskih prava za moje pjesme pa je bilo normalno da i ja dobro zaradjujem. Nisam imao menadzera jer sam covjek koji sve stvari rijesava u cetiri oka, bez posrednika. Ta mi je otvorenost i beskompromisnost pomogla u zivotu, posebno na estradi.

• Nekoc ste to dokazivali i na druge nacine. Prije desetak godina novine su pisale da ste nokautirali Miroslava Lilica, tadasnjeg urednika Televizije Zagreb. Je li to istina?

Mislim da se to dogodilo 1982. ili 1983. Gospodin Lilic u beogradskom je hotelu "Jugoslavija" sjedio s nekim povecim, uglednim drustvom. Sjecam se da je s njim za stolom bio Mirko Bosnjak, tadasnji direktor "Jugotona". U to sam doba bio vodja sastava "Sar e Roma" i imali smo pravi ciganski imidz. Ja sam bio u crnom, s karakteristicnim sesirom na glavi, i dogodilo se da smo tu vecer, nakon koncerta, dosli u hotel u odjeci u kojoj smo nastupali. Pozdravio sam drustvo, jer sam znao Bosnjaka, a onda me je Lilic poceo vrijedjati u stilu da nas nikad nece pustiti na zagrebacku televiziju. Malo je previse popio i bio bih nekako presao preko toga, da mi nije opsovao mater. Bilo je jos neugodnosti, ali me to razbjesnilo jer mi je bas tih dana majka bila na umoru. Udario sam ga sakom i covjek je pao sa stolice. Bio je to klasicni nokaut.

• Sta je bilo poslije? To vas pitam zato sto je gospodin Lilic direktor "Croatia Recordsa" i pretpostavljam da cete ovaj boravak u Zagrebu iskoristiti da pripremite teren za povratak na hrvatsko trziste pri cemu je on nezaobilazan.

Ja sam cuo da je Miroslav Lilic pravi dzentlmen, sto znaci da nije zlopamtilo. Cuo sam da je poslije kazao da sam dobro postupio, jer je shvatio da je pretjerao. U tom neugodnom dogadjaju sve je bilo cisto i muski smo to rijesili. A posao je posao.

• Vratimo se vasem boravku u Becu. Zar uistinu nista niste ondje radilil?

To sam rekao misleci na nove pjesme ili komercijalne koncerte. Ponosim se time sto sam u Austriji i Njemackoj organizirao, i na njima nastupao, prve humanitarne koncerte za BiH. I uvijek sam, bez posrednika, slao zaradjen novac onima kojima je bio najpotrebniji.

• Koliko je gospodja Isabelle Foret, zena poznatoga francuskog kompozitora Claudea Francoisa, uvjetovala vas dolazak u Francusku?

Kod nas malo ljudi zna da je Claude Francois autor jednog od najpoznatijih svjetskih evergreena - pjesme "My Way", koju je svojom izvedbom proslavio Frank Sinatra. Bilo je snimljeno 999 verzija i gospodja Foret htjela je napraviti 1000., jubilarnu, verziju na ciganskom jeziku. Htjela je nekog pjevaca iz naseg dijela Europe, cula je za mene i dosla na jedan od humanitarnih koncerata na kojima sam nastupao. Bila je zadovoljna, i tako sam u Francuskoj snimio pjesmu "My Way", koja se na romskom zove "Kantar cigan". To je i presudilo na napustim Austriju, jer mi tamosnji mentalitet nikako nije odgovarao. Francuzi su mi mnogo blizi, pa sam postao stanovnikom Pariza.

• U Parizu zive i vasi bivsi sugradjani Goran Bregovic i Emir Kusturica. Jeste li u dodiru sa njima, i kako oni kao umjetnici kotiraju u Francuskoj, odnosno Europi?

S Goranom sam se vidio i otpjevao mu jednu pjesmu jos 1992. Tada sam vec poceo raditi na vlastitim pjesmama, a on se jednog dana pojavio i zamolio me da otpjevam jednu pjesmu na romskom. Ne sjecam se vise za koji je to film bila pjesma, na sto nisam pristao, nego sam to ucinio u Parizu i dao mu snimku. Sto je bilo poslije, ne znam. Vise se uopce nismo vidjeli ni culi. U Francuskoj je izvrsno prosla njegova kaseta i CD s glazbom iz Kusturicina filma "Dom za vjesanje", slavni Iggy Pop pjevao je njegove pjesme takodjer za Kusturicin film "Arizona Dreams", a Bregovic je vrlo popularan u Grckoj, gdje njegove pjesme izvode najpoznatiji tamosnji pjevaci.

• Zapravo, i vi i Bregovic, a i Kusturica, jeste "sarajevska raja", kako sebe obicavate zvati. Malo mi je neobicno sto se niste medjusobno pomagali kad ste se vec zatekli u Parizu, gdje ste ipak stranci. U kakvim ste odnosima s Emirom Kusturicom?

Ni u kakvim. Dugo smo razgovarali jednom prilikom, jos pocetkom 1993. Emir mi je, prije negoli smo zavrsili razgovor, kazao: "Kad zavrsis svoj album, ja cu ti rezirati videospot besplatno. Prekinut cu i snimanje vlastitog filma i to cu uciniti za tebe, koliko god to trajalo." Samo da vam objasnim sto bi to znacilo za mene kao pjevaca, naprimjer, na MTV-u. Ako ste zapazili, na pocetku i na kraju video spota obavezno pise ime i prezime njegova redatelja. Zbog Kusturicina imena, odnosno zbog njegova ugleda u svijetu, od pocetka bi me smatrali megazvijezdom i cesto emitirali moj spot. U tim prilikama, u svijetu svjetskog show-businessa kvaliteta pjesme manje je vazna.

• I zasto niste poceli suradjivati, to bi, priznali ste, mnogo vise pomoglo vama?

Nisam vam ispricao sto sam ja njemu rekao. Mogli ste i vi procitati i cuti sto je on sve izjavljivao o ratu u BiH, a i Hrvatskoj. Svima nam je jasno tko je agresor, a tko su zrtve. Velika je zrtva nase Sarajevo, u kojem smo odrasli i zivjeli, a on je stao na stranu neprijatelja u ovome ratu. Kazao sam mu da je Emir, da mu je otac Murat, majka, ne znam kako se zove, takodjer Muslimanka, ali, sto je najbitnije, kamo god otisao i sto god napravio - da je Sarajlija. To ne moze jednostavno izbrisati u nekom maticnom uredu, promijeniti ime i postati Francuzom, Srbinom ili Amerikancem. Poslije sam cuo da je ispricao nekim mojim znancima kako "lajem" protiv njega. Zna se da samo psi laju, a ja ne mislim da je ovo sto sam sad vama rekao neistina. Zao mi je sto je Kusta tako postupio i zato mislim da nikada necemo suradjivati. Time sam ja ostecen, jer bi mi on stvarno mogao pomoci, ali mi je pravda i postenje vaznije od karijere.

• Po ovome sto ste rekli, cini mi se da je Kusturica, vrlo cijenjen kao umjetnik?

Strancima ne smeta sto se on odrekao svojega grada i ljudi s kojima je odrastao. Oni o njemu sude po njegovim umjetnickim kreacijama, a ne tice ih se to sto je stao na stranu onih koji su unistavali Sarajevo i ubijali njegove prijatelje. To je razumljivo, jer da je, ne daj Boze, Picasso bio ratni zlocinac, njegova "Guernica" ne bi nista manje bila epohalno umjetnicko djelo.

• Prosli ste tjedan nakon pet godina bili u Sarajevu. Jeste li se zbog raznih prica koje su kruzile o vama pribojavali tog nastupa, i sto Sarajlije danas misle o Bregovicu i Kusturici?

Jos u sebi slazem emocije, jer jedno je grozne slike vidjeti na televiziji, a drugo kad ste ondje i sve to vidite izravno. Nisam se bojao susreta sa sugradjanima premda neki ljudi pomalo sumnjaju na to da sam mozda ipak bio u Beogradu dok su moja Bosna i moj grad krvarili. Znate kako ide lavina dezinformacija. Krenula je od moga toboznjeg pjevanja u hotelu "Jugoslavija", zatim na splavi na Adi Ciganliji pa bi zavrsilo istinom kako sam pjevao Arkanu i Milosevicu na uho. Te perfidne lazi i izmisljotine nanijele su mi dosta neugodnosti i problema. Sve je dobro proslo, publika je od pocetka do kraja pjevala moje pjesme i zaprepastio sam se shvativsi da znaju sve rijeci mojih pjesama. Iznenadio me i onaj sarajevski duh, ta cudna situacija da ljudi pricaju o svemu osim o ratu iako su na svakom koraku rusevine. Istina je da je rat na licima ljudi ostavio duboke tragove. Neki su ljudi u ovih pet godina ostarjeli kao da je proslo petnaest. Sto se tice Bregovica i Kuste, ne bih vise o njima.

• Je li tocno da ste se sprijateljili s clanovima "Gipsy Kingsa"?

I to ljudi malo preuvelicavaju. Posto je snimljena pjesma "My Way" na ciganskom jeziku, potpisao sam jednogodisnji ugovor s diskografskom kucom "Victoria Polygram" i dobio na raspolaganje prekrasnu vilu u Saint Tropezu...

• Koliko ste novca dobili za ugovor?

Nisam htio uzimati novac, jer bih im na taj nacin dao autorska prava, a to ne zelim. Na srecu, imam vlastiti novac i takve aranzmane sebi mogu priustiti. O svojem sam trosku otisao u Madrid, jer je ondje snimanje nekoliko puta jeftinije i kvalitetnije nego u Francuskoj. Bio sam u studiju sest mjeseci i snimio sam osam pjesama na engleskom i pet na romskom.

• I sto je s tim materijalom?

Nisam jos nasao izdavaca koji bi ulozio novac u reklamu koja je prijeko potrebna da bih postigao svjetski uspjeh. Ugovor je istekao i mislim da cu ovih dana poceti posao s najjacom francuskom diskografskom kucom Radio NRJ i japanskim "Sonyjem". Inace, NRJ je ekskluzivni izadavac Phila Collinsa za Francusku.

• Niste mi odgovorili na pitanje o "Gipsy Kingsima" i, ako nije tajna, koliko je novca, po vasem misljenju, potrebno za proboj na svjetsku scenu?

Kako "Gipsy Kingsi" zive u Francuskoj, uza samu granicu sa Spanjolskom, a ja sam snimao pjesmu u Madridu, culi su sto radim i pristali su da mi odsviraju moju staru pjesmu "Odila" u novom aranzmanu. Nismo bas najbolji prijatelji, ali im se, ocito, svidjelo to sto i kako radim. A za reklamu i CD potrebno mi je izmedju milijun i milijun pol dolara, i, ponavljam, mislim da cu to realizirati ovih dana.

• Koje su svjetske pjevacke zvijezde cule vase nove pjesme i kako su reagirale?

Kako ljetujem u St.Tropezu ili Cannesu, kamo dolaze i vodeci ljudi iz svijeta glazbe, jednom je prilikom u vili koju sam unajmio bio tulum za dvadesetak ljudi, medju kojima je bio i George Michael. Cuo je da sam glazbenik i ja sam otpjevao, uz gitaru, neke svoje stare i nove pjesme. Njegova je prva reakcija bila:"My God! It's impossible!" Dugo smo pricali i on me je iskreno upitao zasto vec nisam pokusao proboj na europsko trziste. Kazao sam mu da sam u bivsoj drzavi bio vrlo popularan i da nisam htio zapostavljati karijeru na domacem trzistu radi proboja u Europu. Shvatio je sto sam mu rekao. Moje su pjesme, osim njega, slusali i Elton John, Sting i Eric Clapton. Svi se slazu u tome da mogu, uz popratni marketing, uspjeti i kazu da, u pjesmama na engleskom, imam izvrsnu dikciju, sto je, po njihovu misljenju, vrlo bitno.

• Hocete li te nove pjesme izdati i u Hrvatskoj?

Zasto ne? Materijal o kojem sam vam pricao radjen je i produciran iskljucivo za Europu. To je univerzalna glazba, s primjesama karakteristicnog etno - zvuka i modernizirane obrade nekih mojih starih pjesama. Hrvatskoj cu se publici predstaviti i sa sasvim novim pjesmama, naravno, ako nadjem ozbiljnog izdavaca. Ja sam prije rata imao veliku publiku u Hrvatskoj i izvrsno sam prolazio na koncertima. Ljudi su cijenili sto nisam bio klasicni narodnjak, a moje su pjesme voljeli cak i pripadnici najvisih intelektualnih slojeva. Ne volim reci da se "vracam" jer su se moje pjesme ovdje slusale i dok sam bio u Austriji i Francuskoj.

• Sad ste privremeno stanovnik Pariza. Koje vam je iduce odrediste

Jos ne znam. Mogu se tako ponasati, jer sam po naravi vuk samotnjak. Nisam se zenio, nemam stalnu vezu, u Sarajevu nisam ostavio nikoga od rodbine. Vidjet cemo, prilagodljiv sam covjek, i tko zna gdje cu zavrsiti.